Prijava
  1.    

    Dečija pisačka faza

    Faza u kojoj dete otkriva da pored toga što sluša i razume bajke koje roditelji pričaju i ono samo može postati tvorac istih. Obično se dešava između pete i šeste godine kada klinac pod pritiskom roditelja ovladava veštinom pisanja i čitanja (Bože, moje dete da NE bude naprednije?!).
    Tada mogu nastati svakakve pričice, bajke, obično do pola napisane mešavinom ćirilice i latinice. Glavni junaci su redovno: 1)dete-pisac koje u priči vlada različitim nadnaravnim moćima (letenje, razgovor sa životinjama...), 2)zla čovekolika pojava (veštica, vilovnjak, vampir, vukodlak) koja uvek najebe ako dete skupi strpljenje da priču napiše do kraja i, 3)u vidu sporednih likova gomila šumskih životinja podeljenih u jednu od dve ekipe (meda i zeka su tu uz klinca i pomažu mu, vuk i jazavac nastupaju uporedo sa nekim od glavnih zlotvora).
    U slučaju autora to je otprilike izgledalo ovako:

    Priča se zvala "hrabri Ivo" (s' obzirom da mi je ime Miloš, pojma nemam gde izvukoh ovo ime). Hrabri Ivo je iz njemu poznatih razloga išao da provede noć u šumi (danas bi ovo bio poduhvat za prijaviti nadležnim organima). U toj šumi su ga, k'o da su znali čekali: zla veštica, nešto što podseća na vampira(imam i crteže), Jeti i vuk na strani zlikovaca; meda i magare na njegovoj strani.
    Kako se cela priča zbila mrzelo me je na detalje da napišem i danas se i ne sećam. U svakom slučaju, odrpan i ispovređivan ja, tj. hrabri Ivo se vratio pošto je jeb'o nance svim pomenutim i nepomenutim šumskim mafijašima. Poduhvat je trajao čitavu četvrtinu stranice A4 formata, posle čega se glavna junačina slavodobitno vratila u porodični dom. Nažalost bez pominjanja bilo kakve Snežane, oslobođene princeze ili nekog poželjnijeg ženskog bića, jer su ga tih dana roditelji i stariji brat zajebavali za neku malu preko puta ulice.