Jedna od čuvenih rečenica čuvenog Sofronija. Neopozivo priznavanje poraza i odavanje počasti nečijoj višoj inteligenciji i nadmoćnijem umu. Doživeo si totalni majndfak, svi tvoji napori i glupave teorije su pali u vodu jer nisi hteo da slušaš savete iskusnijeg i pametnijeg. Sad lepo priznaj da si glup i ubuduće slušaj pametnije od sebe.
Plateja, 479. godina p. n. e. :
Mardonije: Ej, popizdeo sam više od ovog čekanja, daj da jurišamo na ove Grke i da ih fino pokoljemo, pa didemo kući.
Artabaz: Mardonije čoveče, gde ti se žuri? Vidiš da smo im presekli snabdevanje vodom? Još malo će im duša biti u nosu, a onda možemo na miru da im se načestitamo mile nove godine. Vidiš da su bolje naoružani i da su oklopljeni k'o kornjače, kad nas dočekaju na ona koplja, najebali smo.
M: Sinak, viš da nas ima tri puta više? Šta nam mogu? Nego 'ajde, komanduj juriš!
A: Ali to je taktički skroz pog...
M: Ma jebala te taktika! Misliš ako si načitan da si mnogo pametan? Uostalom, ja sam komandant! Juriš!!!
Par sati kasnije, Artabaz se povlači sa ono malo preostalih Persijanaca. Zvoni mu telefon:
M: Artabaze, jes to ti?
A: Oooo, Mardonije burazeru! Ja sam, ja. Odakle zoveš?
M: Iz podzemnog sveta, odakle bi drugo?
A: I, kako je dole?
M: Super, smrdi na trulež i pokvarena jaja. Nego, hteo sam nešto da te pitam.
A: Reci?
M: Da nemaš možda još onih mudrijaških knjiga?