Prijava
  1.    

    Dečko, imaš li još onih mudrijaških knjiga?

    Jedna od čuvenih rečenica čuvenog Sofronija. Neopozivo priznavanje poraza i odavanje počasti nečijoj višoj inteligenciji i nadmoćnijem umu. Doživeo si totalni majndfak, svi tvoji napori i glupave teorije su pali u vodu jer nisi hteo da slušaš savete iskusnijeg i pametnijeg. Sad lepo priznaj da si glup i ubuduće slušaj pametnije od sebe.

    Plateja, 479. godina p. n. e. :
    Mardonije: Ej, popizdeo sam više od ovog čekanja, daj da jurišamo na ove Grke i da ih fino pokoljemo, pa didemo kući.
    Artabaz: Mardonije čoveče, gde ti se žuri? Vidiš da smo im presekli snabdevanje vodom? Još malo će im duša biti u nosu, a onda možemo na miru da im se načestitamo mile nove godine. Vidiš da su bolje naoružani i da su oklopljeni k'o kornjače, kad nas dočekaju na ona koplja, najebali smo.
    M: Sinak, viš da nas ima tri puta više? Šta nam mogu? Nego 'ajde, komanduj juriš!
    A: Ali to je taktički skroz pog...
    M: Ma jebala te taktika! Misliš ako si načitan da si mnogo pametan? Uostalom, ja sam komandant! Juriš!!!
    Par sati kasnije, Artabaz se povlači sa ono malo preostalih Persijanaca. Zvoni mu telefon:
    M: Artabaze, jes to ti?
    A: Oooo, Mardonije burazeru! Ja sam, ja. Odakle zoveš?
    M: Iz podzemnog sveta, odakle bi drugo?
    A: I, kako je dole?
    M: Super, smrdi na trulež i pokvarena jaja. Nego, hteo sam nešto da te pitam.
    A: Reci?
    M: Da nemaš možda još onih mudrijaških knjiga?