Prijava
  1.    

    Deretivizam

    Na početku Bog stvori svetlo i tamu. I stvori Bog još štošta ali ne za šest dana kako se priča jer broj "šest" beše broj od satane. Bog stvori ceo svet sa sve čovekom za tri dana, i zato čovek uzeše broj tri za sveti broj. Čovek koga Bog stvori dobi ime od njega Srbin jer on beše od Boga stvoren a to beše nebesko ime kao Mitar Mirić ili Vojislav Šešelj. I jedino čovek po svojoj vrsti imade ime jer se Bog njemu obraćaše jedino. Bog ne dade imena životinjama po vrstama svojim jer koji kurac će uopšte da ih imenuje. To uvide čovek koji bi Srbin i on reče: "A da DAM imena?". I dade on životinjama imena po vrstama svojim, sva na njegovom, serbskom jeziku koji beše i Božji jezik. I zbog svoje izjave bi upamćen kao Adam. I bi sve to, dan ko zna koji.
    I vide Bog da je Adam nesrećan u življenju svom i da je stalno u žbunju radeći nešto. I Bogu bi žao što on nema saputinka svoga i dok je Adam spavao on mu uze jedno rebro i reče: "EVE ti žena da imaš šta da jebeš, a da ne naskačeš na krave i ovce i koze i kobile i ostale životinje po vrstama svojim!". I bi žena stvorena od rebra Adamova i po prvoj Božjoj reči u rečenici dobi ime Eva. I bi Adam i bi Eva, dan ko zna koji.
    Jednoga dana Bog reče Evi: "Evo, moš jesti što god hoćeš ali ono tamo drvo e to ne možeš. Mislim ne drvo, luda ženo, nego plod. E pa zato što ne možeš, zato što ja tako kažem!" Reče ovo Bog jer znade da je Eva Srpkinja da ne može odoleti da tera inat i on htede da je iskuša. To ču zmija i poče nagovarati Evu da proba plod sa zabranjenoga drveta: "Ma probaj bre, nemo' si pička! Šta je namaš muda a? Pa naravno da nemaš kad nisi Adam, ON JEBE, ti si nebitna u celoj priči..." I Eva iz besa i inata pojede plod i natera Adama muža svoga da pojede jer muž tada još ne gledaše šta mu žena sprema. I kad Bog vide da se stide i da se ponašaju čudno prokle ih. Ali znade Bog da ih je zmija nagovorila pa reče: "Prokleta da si, zmijo otrovnico! Da Ja dam da se uvek uvijala u slovo "u" latinično i da to bude prokleti znak. I da Ja još dam da noge više nemaš i da puziš i gmižeš po zemlji, da budeš kao neka šipka". I tako zmija dobi naziv Šipkarka, a kasnije od njenog lošeg semena bi poznata kao Šiptarka. Bogu bi žao Adama i Eve ali on ih otera iz vrta edenskoga. Otera ih u najlepšu zemlju na svetu posle rajskoga vrta a to beše zemlja koja po njima bi upamćena kao Srbija. Ali zbog kazne ih okruži Hrvatima i Šiptarima zbog greha njihovoga načinjenoga...

    Ovako nekako počinje Prva knjiga postanja od proroka srBskoga Jovana I. Deretića. Možda još nije napisana ali biće. I ne mora on da je napiše. Napisaće je neko drugi jer je deretivizam počeo da se širi.

    Šta je deretivizam?

    To je način učenja i razmišljanja gde sve možeš dovesti u vezu sa Srbima i od Srba. Malo promeniš reči, pogledaš neke istoriske činjenice, ovo slovo skineš i eto ga! Neobjavljena istorija Srba ti se upravo objavila pred očima. Treba imati dara, mada više mašte. Što luđe to bolje. Nađe se uvek neko da poveruje jer čim si ti našao te sličnosti to mora da je tačno!

    Ima mnogo stvari koje mogu igrom reči imati veze sa Srbima i samo je pitanje kada će sve biti otkrivene.

    Škoti:
    Škoti su Srbi. Pre oko 1700 godina, u okolini Pirota, Srbi su bili poznati po tome da su škrti. No, jedna grupa nije bila dovoljno škrta i suviše se rasipala za pirotske standarde. Zbog toga ih oligarsi iz Pirota proteraše i zbog njihove ludosti nazivaše ih "skotima" (danas poznati i kao Škoti). Putovali su dugo morem dok jednoga dana nisu dospeli na obalu severne Britanije. Odlučiše da se tu nasele. Pošto je zemlja bila kršna i odvratna u odnosu na njihovu divnu Srbiju dadoše joj ime "Alba" po odvratnoj Albaniji. I zato se danas na škotskom gelskom Škotska kaže "Alba". Naravno, kao i svi Srbi, imali su rakiju. Pošto su u procesu proveravanja procesa pečenja rakije koristili jedan visak, piće je postalo poznato kao "viski".

    Turci:
    Turci su Srbi. Nikad Srbi nisu bili poturčeni nego su samo primali od Turaka islam. Dokaz da su Turci Srbi je niz jela koja su srpksa kojih ima kod Turaka: sarma, burek, baklave... Tu je i niz srpskih reči koje postoje u turskom: jastuk, jorgan, džep, džezva... Prvi Turčin, koji je zapravo bio Srbin, je bio jedan Emil (koga su zvali "emir" i po njegovom imenu je nastala titula emira) Osmi (što oni nisu znali da izgovore posle pod uticajem islama je ostalo samo upamćeno kao "Osman"). On je ujedinio Srbe koji su se nazivali Turcima, a tako su se nazivali jer su imali veliki tur.

    Primera je mnogo, postavi i ti neki svoj deretivizam u komentaru.