Prijava
  1.    

    Detinjstvo nekad i sad

    Samo bledo podseća na ono što smo mi imali 80ih i 90ih. Nema maštanja, sanjarenja, a sa 12 godina je već jedni druge oslovljavaju sa 'curo' i 'momak'. S napretkom tehnologije, ono je nazadovalo.

    80te & 90te
    Dete uzima granu ili metlicu ili nešto slično i glumi da puca, sakrivaju se po žbunovima, šišarke se koriste kao bombe, improvizacija u svemu. Po ceo dan su napolju. Kad imaju koji dinar odu i kupe slatkiše, koje onda podele u društvu. Nije bitno ni ko šta nosi, ni ko kako izgleda. Igra se lastiš, lopte, s lutkicama, trule kobile, zaloga, žmure, ledenog čiče, ganje, klikera, između dve vatre, fudbala.
    Doživljaj je bio kad neko ima monopol pa da mogu svi da idu kod njega da igraju. Čekaš svoje omiljene crtane filmove pre dnevnika da odgledaš, a posle toga u krevet. Dobro si znao da moraš uvek na ručku da budeš kući i na večeri. 'Izlaz' si imao do zalaska sunca a onda krevet. Roditelji su gotovo uvek znali gde si i s kim si, i nije bilo mnogo panike i brige iako nisi imao mobilni telefon. Uvek si znao do kad smeš da ostaneš, a ako bi zakasnio sledeći put bi ti bilo zabranjeno ići vani. Najgora kazna ti je bila zabrana izlaska.

    2011.
    I dalje se deca igraju. Ali nisu vani i uglavnom druženje s vršnjacima je preko interneta, čuju se preko ajfona i ostalih tač-skrin čuda koje su im kupili roditelji, pričaju o telefonima, bitno je ko šta ima, ko šta nosi. Bitno je ko koliki džeparac ima. Ako si različit od mase, odbačen si. Bajke više ne prikazuju na televiziji, a crtani filmovi su prešli granicu normalnog i prihvatljivog. Deca ostaju do kad hoće budni i do kad hoće vani. Neretko se ne jave gde idu i s kim, te ne pitaju do kad mogu da ostanu. Najgora kazna im je oduzimanje telefona ili zabrana fejzbuka.

    I onda kažu da je taj toliko brzi napredak tehnologije doneo dobro svima. Možda je lakše nama, ali normalno detinjstvo je otišlo u pizdu materinu.