Prijava
  1.    

    Devet zlatnih saveta za uspeh mladog Srbina, samog u dubokom inostranstvu...

    1.
    Gde god čuješ da neko priča jezik koji je tebi maternji BCS (bi-si-es) ili njegove varijacije, dakle bugarski, makedonski ili slovenački), okreni se i bez reči odi odatle pretvarajući se da ništa ne razumeš. Bilo kakva tvoja reakcija na maternjem jeziku može da ti znači samo neku nevolju, pre ili kasnije.

    2.
    Pogledati ponovo tačku 1.

    3.
    Ukoliko se nekako oglušiš o tačku 1 ili 2 i započneš neki razgovor, u 99,9% slučajeva ćeš odmah tu na licu mesta upoznati čoveka(ili više njih) kakvog samo možeš da poželiš da ti pomogne u snalaženju u novoj sredini, onog koji sve zna, sve ima i sve poznaje, a obožava da pomaže mladim zemljacima iz patriotskih razloga. Dok razgovaraš sa njim, „Onim-što-sve-ima-zna-i-može-i-voli-zemljake“, dobro pazi da ti niko nije iza ledja i da uvek imaš pod prstima svoj novčanik.
    4.
    Izmisli hitan razlog zbog koga moraš da brzo da odeš, ali tako da niko ne shvati gde ti zapravo živiš. Nikada ne daj svoj pravi telefonski broj.

    5.
    Počni da razmišljaš o tome da stekneš prijatelje među domorocima dotične zemlje, oni će ti najviše pomoći, naročito oko birokratskih problema, koji će tada biti najbitniji. Realno, da li bi u Srbiji tražio od Kineza koji prodaje na buvljaku da ti završi neku uslugu u opštini ili nekom ministarstvu? Ne bi, naravno, zato što je on stranac, ali zato će tvoja familija sasvim sigurno isčačkati neku vezu. Dakle, ljudi koji su originalno iz te zemlje u koju si došao, su uvek najkorisniji prijatelji.

    6.
    Zapamti dobro da tamo 99,99% građana baš zabole odakle si i da skoro isto toliko i ne znaju gde je tačno Srbija, o našim ratovima, Kosovima, Krajinama i slično, znaju samo to da su to nekada čuli, negde. Pojma nemaju ni ko je pobedio, ni ko je izgubio šta i zašto. Na ratove gledaju kao na zaraznu bolest, tako da niko neće biti fasciniran bilo kakvom pričom o ratu, ma koliko tugaljiva bila.

    7.
    Najlakši put do prijatelja je, bio i ostao, izlazak u grad. Pod tim podrazumevam lokale gde idu ljudi iz tih zemalja. Jezik mislim više i nije problem, cela Srbija priča engleski...mada će najveće iznenađenje da bude kada se otkrije da Evropa u stvari priča Nemački i Francuski, a engleski svi koriste onako, kao treći ili četvrti jezik.

    8.
    Lokali sa nazivima „Vidovdan“, „Stara Srbija“ i sl. su zabranjeni za one koji ne misle da celog života istovaraju kamione, kreče ili peru sudove. Tamo "naši" pomažu "našima" da se "snađu"... Posle, kad se svi "snađu", sve zajedno ih deportuju nazad u Srbiju.

    9.
    Mit o bogatim babama ili slično, koje grdne pare daju za „čuvene srpske pastuve“ ne postoji u stvarnosti. I ovde se muški radjaju sa kurcem, tako da ništa novo na tom planu ne možemo da im donesemo. To parče mesa ima i ovde a nije ni skupo.