Prijava
  1.    

    Dnevnici iz tinejdžerskog doba

    Ono što biste danas najradije spalili koliko vas je sramota.
    Da l'je moguće da vam je glava bila toliko šuplja,a dogadjaj dana što je Marko pogledao Mariju šest puta tokom samo jednog časa,a trač meseca što nastavnica srpskog u mini suknji i kasnim četrdesetim pije kafu samo sa nastavnikom matematike?Pokušavate da se setite ko je bila osoba koja vas je ubedila da pišete dnevnik i zapisujete tako čudotvorne i nevidjene dogadjaje.Da li je to bila neka drugarica koja je spomenula da ona piše dnevnik,ili su vam na časovima srpskog rekli da je to dobro za vaš pisački potencijal.Ko god da je to bio,otvorio vam je vrata takve pisačke slobode koju samo papir može da istrpi a da mu se ne sloši.

    Ranija faza(sedmi i osmi razred)
    -Stranice prepune priča ko se sa kim poljubio,ko je zapalio prvu cigaretu,ko se sakrio u školski haustor i srolao prvi džoint.Onda naširoko i nadugačko o nekim skinhedsima u školi.Slede čitavi blogovi o ogovaranju,ko je šta za koga rekao;zatim ljute zakletve sa kim više nećete progovoriti ni reč u životu...Mnoštvo ljubavnih stihova i sličica.
    Kasnija faza(prvi i drugi razred srednje)
    -Šta je ovo,pitate se.Gde su nestali leptirići,ljubavne pesmice,ogovaranja.Kao da su Edgar Alan Po,Niče,Kant,Hegel i Šopenhauer zaposeli vaš um i stranice dnevnika.K'o da je srednji vek prepun mračnjaštva ponoovo došao.Mrak,tama,smrt;bol,tuga smrt.Okreni obrni,ljubav-patnja-bol-smrt.Konstatujete samo to-nije bilo lako vašoj duši.Ušlo malo svetlosti,papir se izlomio od žara rasprave o transcedentnom i transcedentalnom.Pitanja o Bogu,ima li ga,gde je,čime se bavi,gleda li baš svakog pojedinačno...Šta je dobro,a šta zlo?
    Tek sad shvatate koliko je bilo teško onima koje ste neumorno testerisali tražeći odgovore.Shvatate i zašto su vas tako dobronamerno usmeravali na knjige Džejn Ostin.
    Treća faza(treći i četvrti srednje)
    -Pisanje sve redje.Zapisano baš ako se dogodilo neto što je pokrenulo bujicu misli i pitanja.Zapisi tipa gde se izašlo i konstatacija da se posle toga film prekinuo.Sve veći razmak izmedju datuma.Poslednji datum i bar još stotinak praznih stranica u svesci.

    Više ne osećate stid.Potisnuo ga je žal za vremenima koja su nepovratno otišla i sada se zovu-prošlost.Čak i sa onom Poovskom filozofijom bilo je to vreme nadanja i očekivanja.Ostaje vam da se pitate šta bi to iz svih ovih prethodnih godina zaslužilo da se nadje na tih preostalih stotinak stranica.