Prijava
  1.    

    Doživotna

    Strašna, ako ne i najgora kazna. Onog momenta kad se izrekne, znaš da ti nema izlaska. Ubija nadu i unapred izaziva patnju imajući u vidu da to znači svakodnevnu mizeriju do kraja života, tesnu ćeliju sa rešetkama na prozorima i svojom obućom uglačan deo poda u obliku kruga oko zamišljenog centra ćelije.
    Naravno, zatvor ne mora biti u bukvalnom smislu, apsana. Može se odnositi na bilo koje psihofizičke muke koje morate svakodnevno trpeti do kraja života. Nekako se stambeni krediti sami nameću, ali uz bitnu razliku što, u slučaju apsa, možete se ponekad nadati pomilovanju, zavisno od toga zbog čega robijate. U drugom slučaju spasa nema.

    - Koljega, kolj’ko si ti ovde?
    - Gulim već 10 godina, a osuđen sam doživotno o državnom trošku. Ubio sam taštu i iskasapio je. A ti?
    - Ja kažu zbog terorizmi i zljočin protiv državu. Dizao u vazduh školjski autobusi, koljao, ubijao, prodavao bubregi... I ja doživotno, guljim 6 meseci alji mi kažu da Taći i Eštonova zvalji vaš precednik i on me pomiljovao, sutra izljazim i odo’ na moj Kosova.
    - Dobro, nije ni kod mene sve crno... Tast me obožava, svaki dan mi šalje pakete, posećuje me redovno... Zahvalan čovek. Uostalom, manja mi ovo muka nego stambeni kredit da plaćam.