Prijava
  1.    

    Dramatizacija trenutka

    Nuspojava proždiranja filmske umetnosti koja snažno utiče na već ionako isprane srpske umove. Implantacija filmskih scena u svakodnevni život.

    -Brate, ostaviće me devojka. :puši cigaru kao Hemfri Bogart i gleda u daljinu:
    -Nemoj da si se smorio, brate, ne zna šta propušta. :uzima mu best blu iz ruke i daje mu žuti kamel praveći pozu kao Miki Rurk iz Anđeoskog srca na šanku:
    -Šta to palamudite vas dvojica paćenika? :Džo Peši iz Dobrih momaka:
    -Ma, Džonija ostavlja devojka.
    -Koji ste šalabajzeri, tek ste nedelju dana u vezi, slabo točiš vlažnost, dečko. :Likuje kao Bred Pit nad Edvardom Nortonom u Fajt Klubu:
    ............................
    -Gde ste, pičke, jebete li nešto i što ne? :Kristofer Voken hod i gestikulacija:
    -Ti to meni, meni pričaš?! Koji ti je kurac, vidiš da kuliramo, pijemo kafu, takve kao ti bi trebalo zabraniti, ubijaš nam raspoloženje. :Robert de Niro, Taksista:
    -Ma, pusti ga hoćeš li da sedneš ili ne? :promuklim glasom, nonšalantno pokazujući rukom na praznu stolicu kao Marlon Brando u Kumu:
    -Oke, hvala, jebači, baš sam tražio ko će da mi plati kafu, vi ste moji ortaci. :Edvard Norton, Pokeraši:
    ............................
    -Brateee, to motaj, požuri, da popušimo to što pre. :paranoja ala Al Paćino, Skarfejs:
    -Opusti se brate, zaključao sam vrata niko nas neće uznemiravati. :Spravlja buksnu pola sata sa pogledom Samjuela Džeksona iz Pedes'prve države.
    ...........................
    -Eeee, sad ću da ti jebem mater! :ćale u fazonu Mikija Manojlovića uzima muvaricu i mlatara naokolo:
    ...........................
    - :riba usjajela od hektolitra tečnog pudera sedi u kafiću i ne pomera se već dva sata u stilu Terminatora 2, Roberta Patrika: