Duga i dosadna definicija zadovoljava dva uslova. Prvi je da je duga. To znači da u njoj ima puno teksta, ali ne samo to: ona je i fizički duga, i to po vertikali. Da bi definicija spadala u ovu kategoriju njena vertikalna dužina mora biti veća od horizontalne. Tj. mora biti viša nego što je šira. A to znači da udaljenost od njene najgornje tačke do najdonje tačke mora biti veća od udaljenosti od njene najljevlje tačke do njene najdesnije tačke. Dakle ta definicija ima oblik uspravno postavljenog pravougaonika. Uzgred budi rečeno pravougaonik je četvorougao kome su svi uglovi pravi, tj. imaju tačno 90 stepeni, odnosno 1/2 * pi radiana, ili tačno sto gradi. E sad, definicija nije duga samo u prostornom smislu, nego i vremenski, njeno čitanje iziskuje utrošak relativno dugog vremenskog intervala. A kao što znamo vrijeme je novac. Dakle, takve definicije su štetne po vaš budžet. A takođe, znamo i to da su ljudi lijeni. A pošto su lijeni, mrzi ih da se posvete bilo kojoj aktivnosti koja iziskuje mnogo vremena. To je vjerovatno zbog toga što imaju kratko trajanje pažnje. Dakle njihova pažnja obično skače sa jedne stvari na drugu, koja im se već u tom trenutku učini zanimljivijom, ili ako hoćemo da se izrazimo kroz internacionalizam, interesantnijom. Ako niste znali, za samo pet minuta čitanja neke duge i dosadne definicije (a i bilo koje druge definicije ( a uostalom i za pet minuta bilo kakve aktivnosti )) svjetski rekorder može da pretrči preko dva kilometra! A to je čak preko 6561 stope! Inače, ako niste znali broj 6561 = 3 na osmu. Dakle osmi korijen iz 6561 je 3! E sad, ta definicija, da bi se mogla zvati dugom i dosadnom definicijom, mora, jelte, biti i dosadna. Nije svaka duga definicija dosadna. Naprotiv, ima i zanimljivih dugih definicija. Po nekim autorima, takve definicije, dakle, zanimljive i duge, su pravi rariteti. Neki se ne slažu, i misle da su duge definicije čak uglavnom zanimljivije od kratkih. Eto vidite, sto ljudi sto ćudi, sto mišljenja. Elem, dakle, moraju da budu dosadne. Što bi braća Englezi rekli BOOOOOORRRRING! Ili, u našem slikovitom slengu: "Brate, te definicije SMMMAAAAAARRRRRRAAAAAAAAAJUUUUUUU!"
E u čemu se dakle sastoji njihova dosadnost, iliti smornost? To je dosta ozbiljno pitanje i ne bi si smjeli dopustiti da ga olako rješimo. Ima tu dosta elemenata dosadnosti, a neki od njih se i donekle međusobno preklapaju. Kao prvo (a prvo uvijek dolazi prije drugog), u takvim definicijama se često određeni elementi, misli ili teze nabrajaju, npr. koriste se izrazi poput: "Kao prvo, kao drugo, kao treće, itd." To kod čitaoca osim dosade izaziva i nadrkanost, jer ih to nabrajanje podsjeća na čitanje bukvice, i oni mogu empatično da saosjećaju autorovu nadrkanost dok je tu definiciju pisao. Ali oni su rijetki, većina ljudi te definicije ni ne pročita. Kao drugo, u tim definicijama, jedne te iste misli se često ponavljaju, drugim riječima, na razne načine, itd. Dakle, uprkos velikoj količini teksta, takve definicije sadrže malo informacija. Drugim riječima, autor mnogo priča (tj. u ovom slučaju piše, a malo kaže - u tome donekle podsjeća na političare, diplomate i demagoge). Kao treće duga i dosadna definicija dosadna je samo čitaocima, ali ne i autoru. On je drži za krajnje zanimljivu, a pošto ima veliki ego on smatra da su njegovi kriterijumi zanimljivosti univerzalni, te da će i ostali tu definiciju da smatraju zanimljivom, uprkos činjenici da se često puta u prošlosti desilo da su mu čitaoci za neke od njegovih ranijih definicija rekli da su dosadne. Kao četvrto, u tim definicijama se ponekad skreće sa glavne teme, pa autor ode u ozbiljan offtopic. Za neupućene, offtopic je termin koji se koristi na internet forumima za postove koji su skrenuli sa teme. Eto vidite vi koliko anglicizama ima u našem jeziku. Ako ovako nastavi uskoro ćemo svi pričati engleski ili bar neki srpsko-engleski koji će biti gori i od srpskog i od engleskog. To će biti neka mućkalica, ali ne Leskovačka. Kad već spomenu LEskovačku mućkalicu, nešto sam ogladnio, a nemate pojma kakve sam ćevape juče jeo. Boli glava, znači, vrh! I to veliku porciju sa još jednom dodatnom lepinjom. Ali ipak sam se malo preždero, što jes, jes. Ne valja toliko jesti, udeblja se čovjek, a može i šećer da dobije, ili srce da mu strada. Kad smo već kod tih boleština, jedan moj drugar iduće sedmice operiše krajnike. To i ne bi bio toliki problem da me o tome ne smara već zadnje dvije sedmice. Ali i bodu ga penicilinom brate previše. Što jes, jes. Mene da su toliko boli ne bi imao na čemu sjediti, a i postao bi otporan na antibiotike, pa bi me onda svaka gnojna angina satrala. Onda bi se i ja morao operisati. Eto vidite, možda baš zato on mora da se operiše jer je od silnih antibiotika koje je primao, oslabio mu je imunološki sistem, i sad fata svaki virus i dobija upale krajnika. No dobro, da se vratim ja dugim i dosadnim definicijama. Kao peto, pošto su te definicije mnogo duge, do kraja pisanja definicije autori često zaborave šta su napisali na početku definicije, pa onda to ponovo pišu, često čak i istim riječima. Kao šesto, (a šesto uvijek dolazi prije sedmog), u takvim definicijama se često određeni elementi, misli ili teze nabrajaju, npr. koriste se izrazi poput: "Kao prvo, kao drugo, kao treće, itd." To kod čitaoca osim dosade izaziva i nadrkanost, jer ih to nabrajanje podsjeća na čitanje bukvice, i oni mogu empatično da saosjećaju autorovu nadrkanost dok je tu definiciju pisao. Ali oni su rijetki, većina ljudi te definicije ni ne pročita. Kao sedmo, i autor definicije često na kraju bude zbunjen i izgubljen i prestane pisati u pola misli, pa i uprkos njihovoj ogromnoj dužini te definicije često ostaju nedorečene. Nederočenost je zeznuta stvar i frustrira čitaoce koji tada kažu:" Jebem li ti mamu, šta si toliko pisao, kad ne znaš šta..." Ma ne znam ni ja.
