Prijava
  1.    

    Dvanaestice

    Potpetice visoke 12cm. Narodski rečeno - štule.

    Brojne emigrantkinje na relaciji selo - grad rad' su se popeti na elegantnu cipelu al' terenska noga - čitaj - 39, neće štiklu i to ti je. Zato ''cica'' nabada dok hoda i to žestoko konjasto kao kobila, sveže potkovana lakovanim salonkama.

    Ali i dvanaestice se ne daju svakom. Dvanaestice može izneti samo rođena gracija, dama s genetskim kodom za lakoću pokreta pri hodu, baletski lagana koraka i stila.

    Neće to tako s kaišem na sandali, pepelguzo.Za pojedine stvarčice potrebna je ona jebena finoća koju, doduše, prave dame imaju u krvi, ne vole je sasvim, ali je opako koriste. Jer dama podrazumeva sve - kako ples tako i vožnju automobila s istom štiklom.

    I nadasve, to nije stvar sredine, materijalnog statusa, ni profesije. Niti je stvar vežbe, discipline, nikakve sposobnosti ili obuke. Već duha.
    Ima dama sa najviših brda, rođenih u najvećim zabitima. I seljanki sa gradskog asfalta.

    - Uh, pet puta se preznojih dok dođoh u ovome, vidi, sve me ožuljala!
    - Pa kad se kočoperiš! Što si ljubomorna na Sofiju, pusti ti, ne mož' ti biti ona!
    - Ma ko ti kaže, čuj ga, ja ljubomorna! Što ja ne mogu da nosim ovo?! Ajde, zašto??!
    (mlatara sveže izuvenim cipelama koje su se od znoja i težine blago deformisale šireći oblačak neprijatnog vonja)
    - Ma ženo ti si prosto rođena za ravno, ne kažem ja za opanke nego ravnu obuću. Em si visoka, em ti je noga čvršća, em si Milojka i ne mož' ti bit' nikad Sofija!
    - Stoko! Svinjo! Traktore! Idiote! Zbog tebe ja ne nosim štikle! (Udara ga cipelama, u pometnji jedna od štikli otpada). AAAAA! Ubiću te, celu zaradu od malina sam na njih dala!
    - Eto, kažem ti ja da si ti za to preteška. Što se penješ na pruće kad nisi ptica?
    - Ja sam se ovde zarobila, a ja sam mogla da budem Mis!
    - Aha Mis mahale! Izbij bre te bube iz glave ženo! I baci te štule, veća si od mene kad se na to uzvereš! Nego ajde pasulj stavljaj!