Prijava
  1.    

    Džogerka

    Na pijedestalu vlažnih snova stoji ona - prsata rekreativka, plave kose vezane u rep. Nakon što si, kao napupeli pubertelija, shvatio kuda putuje abdominalna krv kad ugledaš guzatu rođaku na svadbi sestre od tetke (peto koleno) ili sedmakinju iz škole kojoj su naprasno iznikli sisići, puštaš mašti na volju. Podstaknut holivudskim serijama i trotoarima Pasadene (okrug kalifornijski), te interesantnim TV programima oblikovanja ženskog tela putem zumbe i aerobika, praviš scenarija na koje bi Duško Kovačević dobio transfer blama, upoređujući ih sa svojom tako običnom scenom neukog trpanja Nede Arnerić od strane Slavka Štimca. Osim toga, Slavko izgleda kao adolescentni tifusar, a ti si pastuv kalibra jednog Džordža Klunija sa alatom Rona Džeremija.
    Dakle, jebeš!
    Pa promeniš ruku.

    - Uh,tebra, snimi onu džogerku, kako bi' je pamprčio letnji dan do podne. Zamisli sad skrene u naš ulaz, okrene se, mahne rukom i namigne, što bi nedvosmisleno značilo da nas poziva u trojku...
    :Riba se volšebno okreće, razvlači kez i maše rukom u njihovom pravcu:
    - Brate, ja ne verujem, ona nas tako želi, koji smo ploditelji, reci! Ja ću prvi! Alo bre, ne trči, pizda ti materina zagorela!
    : Pretiče ih crni bemve iks 6, parkira tik do ulaza, na zelenu površinu, i iz njega izlazi poznati, matori ''preduzetnik'' debelog policijskog dosijea i još debljeg novčanika, kome se džogerka srdačno baca u zagrljaj, te zajedno nestaju u mraku hodnika:

    - Stativa, brate...
    - Ma šta stativa, 'naš koji sam film napravio, Spilberg da mi pozavidi. Odo' da ga bacim.