Prijava
  1.    

    Edo Mojega

    Eduardo "Edo" Mojega, bivši kolumbijanski fudbaler raskošnog talenta i potencijala, čiju su zvezdanu karijeru sprečili brojni maleri, kako na profesionalnom tako i na privatnom planu.

    Prve fudbalske korake čini u FK Bogota u svom rodnom gradu, gde kao jedan od najboljih pojedinaca prolazi sve mlađe kategorije kluba te mu uprava istog nudi profesionalni ugovor i mogućnost da nastupa za prvi tim. Međutim - i ovo "međutim" na neki način postaje refrenom njegove čitave karijere - na dan licenciranja Mojega oboljeva od teškog oblika prolivčuge (diarrhea borealis) te ga u FSK nenamerno licenciraju pod prezimenom Maniga, zbog čega gubi zakonsko pravo da igra za svoj matični klub dokle god bude nosio svoje originalno porodično ime. Razočaran k'o Jelena Tomašević posle svoje prve bračne noći (ali realno), Edo odlazi u ne previše udaljeni Čile i u jednom fudbalskom kampu privlači pažnju skauta Kolo Kolo-a koji su prosto oduševljeni njegovim fudbalskim znanjem i žele da ga angažuju. Ne morate dalje da nagađate - ni ovo se nije ostvarilo mladom Mojegi, koji je na potpisivanje ugovora optimistično došao na štakama i u gipsu a budući da se ranije tog jutra okliznuo na bananu i slomio nogu. Šefovi Kolo Kolo-a su mu se samo osmehnuli i pokazali vrata.

    Eduardo, međutim, k'o i svaki latinoamerički ganci ostaje uporan u nameri da postane afirmisan fudbaler (sa autentičnom zurkom) i 6 meseci kasnije već igra u nižim divizijama Peruanske Lige, i to veoma uspešno. Na osnovu jedne audio kasete sa utakmice njegovog kluba, vodeći ljudi jednog neimenovanog kluba iz Srbije dovode Mojegu u Beograd, najavljujući ga, između ostalog, i kao "ogromno pojačanje u borbi za prezimljavanje u Evropi...ako ne i šire." Nakon prvih nekoliko utakmica, pak, navijači počinju da mu skandiraju "Sad si odigr'o 'Do Mojegaaa, do mojegaaa, do mojegaaa-a-a", što on i ne razume baš najtačnije...ali razumeju ljudi koji su ga tu doveli i sedam meseci kasnije on sedi u avionu za Milano, odakle ga čeka direktan let za rodnu Bogotu i, možda, novi-stari početak njegove fudbalske karijere.

    I da, pogodili ste - avion se ruši nad Alpima, svih 114 putnika i članova posade ginu na licinom mestu, među njima i Eduardo "Edo" Mojega, nesuđena legenda najvažnije sporedne stvari na svetu. Crnu kutiju nikada nisu pronašli...

    - Cenjeni gospodine, hoćete biti ljubazni da se iskrcate iz vašeg vozila kako biste malo duvnuli u ovo naše sokoćalo, mm?
    - E do mojega :hik:! A taman se vraćam od kkkuma, otvorili proššlogodišnju kajsiju, znašš kaka je, prijateljuuuu, uššš :hik:!
    - Hehe, nema duvanja za tebe, sokole, ti 'š odma' kod kolege da mi ne izbljuješ aparaturu, ščuo, hehe? Miljenko, preuzmi.

    ------------------------------------

    - E do mojega!
    - Šta je, brate? Opet prop'o tiket, a?
    - Pa kacam sirotinja najcrnja pa moram 24 para da sastavljam ne bi li neke pare namak'o...i još prođe njih 23 a 24-i me proda, mamu mu jebem usta da mu jebem!
    - Šta si igr'o?
    - Kvidič, brate, da će Hari Poter da ima dabl-dabl...Aaaa Lacio, majmune jedan, šta bi drugo igrao kad sam debilčina neopojana!?!?

  2.    

    Edo Mojega

    Bosanac hispano porekla