U uslovima gustog i nabijenog saobraćaja kada se svaka pomisao na mogućnost pronalaska praznog parking mjesta ukazuje uzaludnom,a povratak kući još depresivnijim, u momentu se, krajičkom oka iscrpljenog neprekidnim kruženjem zjenice lijevo- desno tražeći mjesto, registrujei neki slobodan prostor, u koji bi se jedva mogao parkirati fićo, i to na oberliht..kao eureka prolomi uzvik, praćen drmusanjem vozača da zaustavi auto, jer je, konačno, pronađeno jedno slobodno i teškom mukom uočeno mjesto za parking. Nakon uočavanja tog nazovi mjesta za parking, nastupa euforični prijedlog za parkiranje na mjesto ne šire od 1m, sa ohrabrivanjem vozača: " Ej, ma bolan možeš ga ovdje ćufiknuti!"
