Prijava
  1.    

    Fakultetske priče

    Naučno-fantastična razglabanja koja se po svojoj prirodi i skrivenim porukama mirne duše mogu svrstati u epove. Omiljena tema naših roditelja kada pričaju o svojem školovanju, odmah posle trnovitog putešestvija do tri kilometra udaljene škole.
    Priče se tiču pre svega ljudi iz unutrašnjosti, koji igrom slučaja studiraju nešto dalje od svoje porodice. Evo jedne od najčešćih:

    Mladić se sprema za odlazak na fakultet, koji je u najbližem gradu, te je primoran da mnoge dane provede bez svoje familije. Znajući prirodu svoga sina i njegovu volju za učenjem, mudri otac pribegava tajni koja se vekovima prenosi sa kolena na koleno. Sinu je neophodan novac, a kako bi od tog udarca po džepu osetio makar malo koristi, on stavlja dvesta maraka (evra, franaka...zavisi od lokacije i vremena) na sam kraj knjige, nadajući da će ih sin naći nikako drukčije do učenjem i okretanjem stranica.
    Videvši da je za lep život novac potrebniji od knjige, brucoš se okreće svom jedinom izvoru novca. Tako nastaje prava zavrzlama između njihovih odnosa.
    - Halo ćale, javljam se sa govornice. Kad će onih dvesta maraka što si mi obećao?
    - Uči, sine, uči! Biće para. (cilja na proveru sinovljevih radnih navika)
    - Ma učim ja! Ali znaš da mi trebaju pare!
    - Znam, verujem ti. Ne brini se ti ništa, samo uči, biće para, slušaj ti mene.
    Epilog dogodovštine nikada nije utvrđen. Postoji nekoliko verzija. Jedna kaže da je sin zagrejao stolicu i našao pare (kraj je previše nestvaran i čini ovu priču bajkom), druga da je našao slučajno, tačnije lokalni student koji ima iskustva mu je ispričao sve fazone (realan kraj), a treća da je otac, videvši da nema vajde, dig'o ruke, posl'o pare i zakleo se da ih više neće slati, a sin ili da dolazi sa diplomom ili da tamo u gradu traži posao.