Prijava
  1.    

    Fluktuacija vremenskog intervala zakuvavanja kafe

    Pojava koja vekovima intrigira fizičare, praveći žešći majndfak od teorije struna Bijonsinih tangi.
    Fenomen otpočinje ključanjem vode u metalnoj posudi kupastog oblika, poznatoj kao džezva. Nakon sklanjanja dotične sa izvora toplote i unosa odgovarajuće količine kofeinske supstance, te njenog mešanja sa vodom, džezva se vraća na ugrejanu površinu i taj trenutak označavamo sa t0, jer upravo tu počinje fluktuacija.

    Ukoliko netremice piljimo u površinu čekajući podizanje blagotvornog gustiša, dolazi do dilatacije vremena: vremenska osa se izdužuje i postupak traje dugo. Dugo... Dugo u pičku materinu, prosto osećaš kako stariš čekajući da nadođe.
    Međutim, ukoliko na trenutak skrenemo pogled ka hajlajtsima Lige šampiona na TV-u, zgodnoj ribekanji koja defiluje ulicom ili pomislimo na to kako nam nedostaje zapis o pola prethodne večeri, jer je alkohol napravio bed sektore u mozgu, odjednom nastupa trenutak t1 u kojem kafa kipi, lipti preko celog šporeta (tek očišćenog), skoreva se preko džezve i u nanosekundi ostavlja sitnozrnasti emajl i sve to dok u magnovenju rešavamo dilemu: "duzmem sunđer ili truleks krpu?".
    Ostaje polovina kafe i to bez kajmaka, a takvu jalovušu ne pije ni Šurda.

    Ajnštajn popizdeo i preš’o na espreso.