Prijava

Prosto pitanje.
Mislim na pomoć babi preko ulice, ili neko nošenje cegera, ili komšiji uneli gajbu piva..tako nešto...

Шта ја знам шта је добро што сам урадио. Други нека кажу за мене. Добро дело могу рећи шта сам за себе урадио. Ево направио сам себи нес.

dobra tema za buđenje svesti

Dobra tema skroz. Bar za razmišljanje, ako već nećemo da se hvalimo.

Odoh da se ubedačim malo.

Doter nije tako...ova virtuelizacija ti pruža mogućnost da bez neke lažne skromnosti kažeš "ja sam uradio to i to..i ponosan sam zbog toga"...

Je li da jeste Strajo?..nego mislim da će biti slabo posećena...

Ја немам чиме да се хвалим. Толио високо мишљење о себи немам. Друго, да ли је оно што ја мислим стварно добро дело? Шта ако учиним добро дело и уделим просјаку који динар, и то га више олењи и схвати да има леба и без мотике. Да ли сам онда заиста урадио добро дело? Шта ако спасим лика који се дави, а испостави се да наредне ноћи покоље неко село? Не кажем да избегавам помоћи људима, већ да о својим делима не могу судити ја, већ други.

Vidiš svako odgovara za sebe..ako ti meni na primer kažeš "nemoj da pušiš" a ja te ne poslušam i umram od rakonje onda si ti ipak uradio dobro delo..bez obzira na ishod...ti odgovaraš za svoje postupke a ja ili neko treći za svoje...

Evo ja sam pomogao kevi da napravi rucak danas jer je bila umorna od posla. Jel to dobro djelo?

О томе и причам, само не истим речима. Ја ти могу рећи да сам помогао баби да унесе неки цегер у бус. Али ја то не сматрам добрим делом већ здравим разумом и основном културом.
А урадио сам нешто врло битно пре неколико година што људи називају општим добрим делом. Спасао сам живот пријатељу који се давио када смо препливавали реку. Није нам рекао да је слаб пливач и на сред реке почео да потања. Срећа те ми је нешто кврцнуло у глави те остах близу њега. Мислио сам да зарања ради форе, али се давио...

Ето.

odlično...to si u pravu da je to osnovna, opšta kultura..ali vreme je poremećeno, ljudi su poremećeni...u nenormalnom vremenu normalni potezi su vanserijski..kao što su na trulom sajtu obićna sranja vrhunske definicije...kao što je vraćanje love vrhunski potez..e to me zanima..neke obične stvari koje bi se mogle okarakterisati kao dobro delo...

Slobo jeste dobro delo i Dotter ne banalizuj, preteruješ, u fazonu si onog vica sa spašavanjem Hitlera, ti si dobar za sebe i trudiš se da budeš i za druge, ne možeš ti nekome da kontrolišeš život

Нема то везе са вицом о Хитлеру. Није ми он "инспирација". Такво ми је схватање дуго времена. Извини што то видиш као банализацију. Али исто тако је мени банално нешто назвати добрим делом. Јеби га тако ми ради мозак и срце поводом тога...

Moj slucaj je mozda malo ispao kao sala na ovu ozbiljniju temu, ali mislim da su u principu samo ovi sitni getstovi dobra djela. Jer kako ono neko rece teze je primiti pomoc nego je dati. I onda kad ti ucinis nesto puno dobro za necega, moze se desiti da mu to tesko padne jer nije siguran kako to on tebi da nadoknadi. To sto sam ja danas pomogao kevi je i stvar licne kulture i odraz postovanja i sve ostalo...

Пази, кад сам спасо тог другара ни хвала нисам чуо. Али ме заболе курац за то. Не очекујем од њега ништа за узврат и не тражим. То ми је најмање битно. А и када сам то урадио нисам био у фазону "ЈА САМ ХЕРОЈ!! СПАСАО САМ НЕКОГА ОД СИГУРНЕ СМРТИ!" Једноставно би је било нако, топло крај срца што је он ок и ништа више. Иначе сам прилично равнодушна особа.

Doter jeste banalno..ali više ljudi ne rade ni te banalne stvari...pomoć komšiji, ortaku, neznancu...

Slobo ima valjda nešto više od pomoći kevi...

Не знам да ли је до мене или окружења где сам, али где год да сам се задесио комшије су ту увек једни за друге и слично. Или сам слеп или "доносим" доброту са собом или људи сматрају да су људи себични, па праве од тога стереотип и друштвени паразит.
Злобу јесам видео, далеко од тога да нисам, и то често, али много више те баналне доброте.

Dotter mi se svidja! Ja slicno mislim u nekim stvarima i prilicno sam ravnodusan. Samo je problem sto ljudi cesto ne kontaju da je nesto od srca pa onda imaju osjecaj da moraju da se revansiraju za dobrotu neku... Onda je cesto niko nece ni traziti ni prihvatiti. Krenulo je tako da su zaboravljene i banalne stvari sto kaze javio pa se ljudi osjecaju duzni. Jednom sam prilikom pomogao nekom cici da popne bajc uz stepenice, na pasarelu... Ima jedno 50 stepenika, nikakva frka. I kad sam dosao do vrha covjek vadi dvije narandze i daje mi u znak zahvalnosti. Sas ja ne kontam, ako uzmem ispada da sam naplatio, a ako odbijem izgleda da ga omalovazavam... Shvatio sam da vrijeme vise ne trpi ono sto je trpilo i zbog njegovog ega uze te dvije narandze i otisao...

:) e jebiga
Dala komšiji od 90 godina rakiju jer se sav isekao brijući se a čoek mi u mene ne koristi afteršejv

tako je bilo i kod mene...do skora..sad sve manje i manje...ne pričam o sebi...uopšteno...

Popravio ulazna vrata od zgrade, dovezao jednog komšiju iz bolnice- da ne plaća taksi, odneo neku garderobu jednoj siromašnoj porodici, davao moralnu podršku obolelima od raka na VMA ...Toliko za ovu nedelju...