Prijava

Sedeo sam kod kuće, gledao TV u koloru i skupljao prašinu. Odjednom izlete komarac ogroman kao Veliki Gazu i ja zgrabim moju cepulju i uvedem mu demokratiju. Potom me je pozvao ortak, ozloglašen kao najgori Hitler još od vremena nepoznatog kneza, i rekao da se pošibao sa nekim metrosima što pate od kompleksa više vrednosti jer su ga zajebali za paru.

Pola 4 ujutru. Insomnija jebena. Palim televizor kad tamo neki teniski komentator laprda o sportskom duhu. Reko zajebi, nije moralno da gledam ovo, i mjenjam kanal. Na drugom kanalu ponovo repriziraju dnevnik, neki skup ministara, gomila Meksikanaca pokusava da prica engleski, dje ste ih iskopali krv vam jebem! Pricaju o konformizmu i supkaju se Evropi ko neki Svajcarci. Jebem im mater, samo se nerviram ovako pred zoru, oci povadili vise, kolko mozete da kenjate! Na sledecem neki pornici, to me smorilo, odradio sam old skul vec.
Pametnije mi je da spavam. Ako zakasnim na pos'o, ona dvojica iz sekuritija ce da me umlate pa da mi zena donosi banane na intenzivnu. A kad bolje razmislim, jebe mi se, kako zivis- tako mres, ja ne zelim dumrem gledajuci bocanje kao i uvjek, ne treba mi to, sutra cu da jebem!

Konačno se izlečim od pilonidnog sinusa, odlepim se od svog matorog buljaša i izađem napolje da pokažem ortacima da ne blejim više u andergraundu. U kraju spazim da mi neki olindrani krelac glumi pilota po kraju.
Priđem ja njemu i kažem mu "Reko mi lokalni tur gajd da trsiš moju pičetinu! Ja možda izgledam mirno, ali veruj mi, pravio me Dizni!"
On meni odgovara:"Mali, mojne mi se kurčiš, znam da si vukajlijaš. Kad te dovatim, ima da provrištiš ko moldavka na doplatu!"
Tu ti ja već popizdim, ono, došlo mi da se porodim kolko mi se sere od tog čoveka, i skidam ja hablovke i kažem: "Alo bre, goro, ja posedujem sve lokalne imlekuše! Ščuo, mamute?"
On se, majkumu, ne da uplašiti, pa udara: "Tesla bre, š'a se širiš kad imaš pigmeja? Tebi ostavljam lokalne gargojle i fredije, a ja ću da nastavim rascvetavam čmaruljke kvalitetne pičetine "
U tom momentu osećamo jak bazd i gubimo pojam o prostor-vreme kontinuumu. Ja uspevam da izgovrorim "Ide zvonko vufer, spasavaj se ko može!" ovaj lotpi kaže: "Ijaoo pa taj zvučnik je radioaktivan! Čuje se na kilometar!" Krećemo da bežimo, dok trava iza nas vene a čelične šipke armature korodiraju. Idemo mi tako, kad vidimo zatvorena oblast. Ono, vojna kontaminacija ovo ono. Ja maznem od jednog vojnika pušku, i sve ih pobijem. Onaj ljakse s' respektom izgovara: "koji s' ti nindža! Jebi šta hoćeš, oplodi i mene, vidim da si spoznao duh Rada Lackovića"
Ja ka'em: "Ja nisam nindža, ja sam splinter" i šmekerski odem ka zalasku sunca.