Prijava

У време кад је настала ова песма, Флојди нису имали ни стоти део данашње популарности. Ипак, ова песма шије целокупну дискографију Битлса који су тада били у зениту и поставља дефиницију психоделије уанс анд фор ол.

http://youtu.be/Fz01PGyqFR4

убр, на каверу сингла на чијем се B-sideу нашла Џулија, из '68, је Сид Берет, мада гитару заправо свира Гилмор, чија је ово (It would be so nice) прва песма са Флојдима.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/f/ff/ItWouldBeSoNice.jpg

Јеботе, тек сад чујем ову ствар и јебено сам одушевљен, стварно је савршена, сушта љепота.

Najbolji album za trezno slušanje je "Wish you were here". Taj album je ujedno i jedna od retkih dobrih posledica odlaska i odvajanja Sida Bereta.
A za stonerisanje, sve pre 1975 je, po meni, odlično. Prva 2, 3 albuma i Dark Side of the Moon su najgotivniji, naravno.

Inače, kako prepoznati pozera? Sluša Flojda na shuffle.

Kako se zove Pink Floyd-ova pjesma u koju solaža (s gitarom) traje 15 minuta, preslušao sam tri njohove najduže pjesme, Shine on you crazy diamond, Atom heart mother i Echoes, i nijedna od te tri nije. Možda je taj solo iz neke druge pjesme, ili se svira samo na koncerte, možda je to onaj iz Brit Floyda improvizovao nešto na koncert u Nikšić. Zna li ko o čemu pričam?

15 minuta solo? Ovo je najbliže što sam našao toj dužini a da nijesi naveo. Ako se dobro sjećam ovo je zadnji album.

http://www.youtube.com/watch?v=v6WOaOnjYMA

Jebeš Pink Floyd. - grupi cura

http://www.jutarnji.hr/-kriminalci-su-nekoc-u-zatvoru-slusali-rock-n-roll--a-danas-ih-zanima-jedino-turbofolk-/1186710/

Kad sam, kao psiholog, počeo raditi na odjeljenju za narkomaniju krajem 70-ih, rock muzika bila je najomiljeniji žanr među pacijentima. Sjećam se njihova oduševljenja kad se pojavio album “The Wall” sastava Pink Floyd. Naročito ih je oduševila pjesma “Another Brick In the Wall”. Oni su, naime, svoju ovisnost o narkoticima i vezanost za iglu i špricu shvaćali kao čin pobune i potrage za autentičnošću, dok su nas, s druge strane rešetaka i šprice, doživljavali kao “cigle u zidu”. Njihova zabluda bila je velika i visoka koliko i zatvorski zidovi iza kojih su bili zatočeni. Bilo je nemoguće razbiti tu zabludu.

Flafičasti Flojd.

Лично, омиљени албум ми је Wish you were here, а одмах иза су ми прва два албума. The Wall и дан данас сматрам најпрецењенијим албумом икада, а The Dark Side of the Moon иако волим, и даље је прецењен.
Пинк Флојд ми је рецимо у неких ТОП 20 омиљених бендова, али се не слажем ни са изјавом да је најбитнији, а ни са изјавом да је најбољи бенд икада.

И генерално, Сидов соло рад ми више лежи него остатак опуса ПФ-а (изузев три горе наведена албума).

+
i meni taj mozda nekako najbolji..

Animals је Waters-ов албум, све је он компоновао, он је главни вокал свуда, и генерално, сам албум има превише његовог печата, макар за мој укус.
И даље, Wish you were here га шије. :Д

kad si vec kod Wish you were here albuma

https://www.youtube.com/watch?v=9qEsTCTuajE

Welcome my son, welcome to the machine.
Where have you been?
It's alright we know where you've been.
You've been in the pipeline, filling in time,
Provided with toys and 'Scouting for Boys'.
You brought a guitar to punish your ma,
And you didn't like school, and you
know you're nobody's fool,
So welcome to the machine.

Welcome my son, welcome to the machine.
What did you dream?
It's alright we told you what to dream.
You dreamed of a big star,
He played a mean gituar,
He always ate in the Steak Bar.
He loved to drive in his Jaguar.
So welcome to the Machine.

S druge strane, meni je "A Momentary Lapse of Reason" jedan od najdražih albuma generalno, iako ga nikad nisam smatrao albumom Pink Flojda. Manje-više Gilmurov solo projekat.