Prijava

Ne čitam trenutno, ali sam juče završio čitanje, Majkl Kuk - Kratka istorija čovečanstva, mnogo dobra, relativno kratka (300 i nešto strana). Opisuje nastanak i razvitak čovečanstva i kulture od praistorije do 20. veka. Jako dobra knjiga. Pisao je Majkl Kuk, stručnjak za islamsku istoriju i redovni profesor bliskoistočnih studija na Prinstonu.

Pročitala Tolstojevu novelu Krojcerova sonata. Na nekih je stotinak strana i nije me terala na više od dva odlaganja.
Tolstoj u rastrojenog lika Pozdniševa projektuje sebe izražavajući svoje gađenje i iznoseći argumente koji su u velikoj meri upereni protiv braka, životinjske razmene putenosti i bezbrižnog zaletanja ljudi u svinjariju od braka koji ne opažaju to što nazivaju ljubavlju kao neko nejasno određenje. Govori u prilog uzdržavanja od pohote. Snažno prisutan specifičan "tolstojevski moral".

Borislav Pekić - Atlantida

Genijalna knjiga, ovaj Pekić ume da napravi genijalnu priču na do jaja temu, a opet nije onako plitko kao većina žanrovskih autora već ima dobro postavljen antropološki problem, ostalo mi još 30ak strana, mislim da će mi biti bolja i od Vremena čuda (mada nije isti tip romana, tako da mi je teško poredeti) a možda i od Besnila.

Od njega pročitah samo priču Čovek koji je jeo smrt i skoro pa me ubedi da nije napisao ništa genijalnije i dostojnije divljenja.

Autostoperski vodic kroz galaksiju

Завршио Мртвачки брод илити The Death ship, Б. Травен. Савршена књига. Састоји се из две логичке целине (иако је технички раздвојена на три дела), од којих се једна мало више бави социолошком тематиком, духовита је, сатирична, интересантно написана, а друга је психолошка, лична, болна, и мени лично прилично језива.
Класик.

To čitam.

#sketch
Stiven King - TO... Ko voli horor kknjige, topla preporuka. Nisam čitao ništa zanimljivo duži vremenski period, baš me ljubazno osvezila ova knjiga. Mah mah svim ljudima dobre volje.

Georgi Gospodinov, Fizika tuge. Zanimljiv bratko.

Zavrsih sinoc zapise iz mrtvog doma, mnogo dobra knjiga, verovatno i najzanimljivija od njega. jos Karamazove i završavam sa Dostojevskim.

Nije najzanimljivija, srećom, ostavio si najzanimljivije za kraj.

Drago mi je da to cujem. Pa dobro, rekoh da njih nisam pročitao al od ostalih sto jesam je najzanimljivija i ako ne najbolja. A ovo sam ostavio za kraj jer sam čuo da je najbolja. Jbg, zao mi sto nemam vise vremena za čitanje al kad god ugrabim ja čitam po nesto. Nego kad si vec tu, kakav je Pekić? Nekako me nikako nije privlačio i ako nisam od njega čitao nista al vidim da ga hvale ovde. Pre neki dan sam razmišljao i mislim dal je bolji Meša ili Andric, sta mislis ti? Nekako mi tvrđava ostavila mnogo jak utisak, ali i Andric ubija sa pisanjem.

Pekić je pisac koji te zainteresuje posle tristote strane :), al onda te stvarno zainteresuje. Mnogi ga hvale, meni je dobar, ali nisam baš toliko oduševljen njegovom genijalnošću. A ova dvojica Bosanaca, meni više leži Meša. Valjda je tvrđi, suroviji, šta znam. Ne mogu objektivno da kažem.

Bule je genije, samo za neke njegove knjige neki nemaju stomak, a za druge mozak...

vesnamar M 3000 - softver budućnosti za skladištenje svetske literature

"hteo sam da se izjednačim s vama, i da postanem čovek" :)
kakve su mu ove posle crvenog petla?

Posle Crvenog petla je mnogo manje mračan i hermetičan, romani su bogatiji radnjom, manje lirski, ubacuje mnogo groteske, ali burleskne, fantastike, ponegde liči čak malo na magični realizam, bavi se političkim temama, ratom, terorizmom, emigracijom. Heroj na magarcu je pun sprdačine. Lud je, ali na drugi način. Recimo da se lakše čita posle Crvenog petla. Da je prijemčiviji.