Prijava

Da li je po vama bolje uzeti nekog mesanca tipa komsijina kerusa dobila 10, pa da se ne bace, ili bi ste dali ne male pare cisto da vam ker bude rasni?
Da ne drvim kurac, svaka diskusija na ovu temu je dobrodosla.

bez spema

Је л' ово може да се прочита између редова ?

Ок ако не може онда бих ти препоручио да узмеш расне керове. Гледај по хало огласима, неко поклања расниће.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f8/Marko-Pantelic.jpg
Волим псе типа џукеле врсте расни
КАЦАМ РАСАН!

Па урбана легенда очигледно воли керове, много.

Паметнији су мешанци. Немам појма зашто, али тако кажу. И јефтинији су, и мање бриге око њих. Сналажљивији су. Само што не знаш у шта ће да израсте. Али и ако узимаш мешанца који није са улице, можеш да се распиташ за порекло. Тако имам мешанца мађарског пулија и кокера, све повукао на пулија и није нормалан. Готиван кер скроз.

Imam dzukelicu, jer mi je nemacki ovcar uspavan pre dve godine, sad jurim lovu da kupim ovog psa,http://static.wix.com/media/f3e8487d1ee9e3dc7c0b5eeaf73d19fc.wix_mp

Valjda zbog razlicitih gena roditelja. Ja imam mesanca skoro 9 godina. Dobar je ko leb. Sa druge strane komsija ima stafoda koga nije u stanju da kontrolise, vec trci za njim dok ga seta.

Sa druge strane komsija ima stafoda koga nije u stanju da kontrolise, vec trci za njim dok ga seta.

Sve je to do odgoja, nema veze sa rasom :)

mesanac ima srce i dusu za 10 markiranih

a joooooooj pa ne znam, obe solucije su ekstra jer su kerovi ekstra, ako ti se ne daje kinta uzmi komšijskog, ako ti nije teško dati kintu uzmi rasnog.... nećeš se pokajati ni u jednom slučaju

Ako oces i da zaradis nesto para, uzmes rasnog nekog muzjaka i vodis da jebe kucke po kucama i maznjavas pare, a i dobri su rasni.

Protiv mesanaca nemam nista, lepi su i to, ali vise volim da vidim cistog haskija ili nemackog ovcara nego mesanca.

Ja sam do sad imao oko 5-6 kučića, ali je samo jedan nije bio rasan.
Najmanje sam ga voleo. Nije bio mnogo ružan, ali nije ni bio lep. Imao je jak prirodni smrad, što retko kod koje rase imaš, i uvek možeš da proveriš.
Kad kupuješ rasno znaš šta kupuješ, i možeš psa da prilagodiš sebi.
A kad uzimaš mešanca igraš lutriju.

Znaš kako, ako uzimaš psa, čisto kao druga, a ne mariš za možda kasniju aktivnost na izložbama i ako živiš u kući sa dvorištem, mislim da bi bilo pametnije uzeti mešanca. Iz prostog razloga što, ukoliko ti pobegne (što naročito često psi rade u prvoj godini života, kada su ujedno i najmlađi i najpodesniji za krađu), manja je šansa da će ti ukrasti mešanca, nego rasnog psa. A i kažu da su mešanci teritorijalniji, pa će se lakše vratiti. Sad, i taj ukradeni pas ništa ne znači, ne može da se koristi za priplod bez papira, ali ljudi su grozni.

Ukoliko živiš u stanu, manja je verovatnoća da ti se rasni pas izgubiti, a i tu je bitno da se karakter psa unapred proceni (da li je miran, da li će praviti nered ako je sam, a ti na poslu, da li ujeda bez razloga, itd.), što je realno moguće, jer za svaku rasu postoje neke opšte karakterne osobine, za koje je uočeno da se konstantno ponavljaju unutar jedne rase ili rasa srodnih konstitucija (doduše, svaki pas jeste individua za sebe, ali mogućnost predviđanja njegovog ponašanja je velika prednost, pogotovu za stan), tu bih ti preporučila rasnog psa.

Naravno, ukoliko ti je stalo do prestižnog porekla novog četvoronožnog ljubimca (što mi se iz tvog posta, čini da nije slučaj, zaključila sam da samo želiš novog drugara za igru i šetnju) ili želiš na izložbe, rasni pas je obaveza. I kao što sam rekla, tu možeš odabrati onog čiji karakter odgovara tvom, pa da se lepo slažete. Jako vodi računa da je kod manjih pasa veća verovatnoća da se ispolji takozvani ''zloćudni karakter'', to je pas koji ujeda bez razloga i agresivno reaguje i na manju provokaciju, a pri tom se ničega ne boji (često kod čivave (koja je, neće verovati, uzgajana kao čuvar) i nekih terijera, koji su i uzgajani kao hrabri borci sa sitnim štetočinama), nažalost, takav je slučaj i sa patuljastim pinčom moje drugarice. Kod mešanca o budućem ponašanju retko imaš barem i opštu predstavu, mada su oni uglavnom mirnijeg karaktera. :)

Za kraj, reći ću ti da sam imala mešanca dvanaest godina, uginuo je prošle godine, i mama nam je nabavila malog haskija, Stvarno sam ga negovala za uzor, i mama ga je stalno šetala, ali kada sam ja krenula na faks, mama i brat su morali hitno da idu u bolnicu, a tata je bio na poslu, mališan (izgleda da je teško podnosio samoću iako je bio sam svega četiri sata) je nekako pobegao. Svuda smo izlepili oglase, ali se niko nije javio, zovu nas samo kad vide odraslog haskija, i ne čitaju šta piše na našem oglasu i vrlo je bolno tako tražiti i nadati se i ništa. Sigurno ga je neko ukrao. Eto, nadam se da će ti moje iskustvo pomoći u izboru novog najboljeg drugara. Pozdrav!

КАЦМО РАСНИ!!!

Mešanac će pod obavezno biti zdraviji od rasnog psa, al pod obavezno. Jer svaka rasa ima neku svoju boljku koju boluje i to ti je neminovno...ne mora biti neka ozbiljna bolest, al zavisi od rase može da ima neke kožne probleme, probleme sa ušima, dispalzije, sa vidom, zubima itd....normalno i mešanac i križanac može da boluje od koječega al puno su manje šanse za to.
Uglavnom ako se odlučiš za rasnog, nemoj nikad da ga uzimaš radi nekog kao profita, da misliš da ćeš da se obogatiš na njemu...oćeš kurac. Mislim na to da uzmeš mužijaka i da pariš druge ženke a pare će samo da ti se slivaju u džep...oće da ne kažem šta. To mogu samo provereni priplodnjaci oko kojih se vlasnici otimaju da im pare ženke ti psi, koji su koštali mnogo više od psa kog bi ti verovatno kupio i u koje je uloženo mnogo para.

I još nešto, ako se odlučiš za rasnog, probaj da izbegavaš popularne rase, tipa retriveri, stafordi, nemacki ovcari, jer zbog neke trenutne popularnosti ljudi pare sve i svasta pod recimo stafordom i onda prodaju svakakve pse, koji nemaju kontrolisan uzgoj, mnogo pasa koji su bolesni se upare samo da bi se dobili štenci i da bi se zaradilo na tome.

U svakom slučaju ako se lepo posvetiš psu i pružiš mu dosta znaće da ceni to i da ti uzvrati mnogo više, ne bitno dal je čistokrvni pas od 2000 evra ili običan ulični džukac.

Da, to što je Pezos rekao za mešance je takođe tačno. Mnogo rasa, naročito one velike i čudnije konstitucije imaju zdravstvenih problema. Generalno veliki pas ne živi duže od devet-deset godina. Mastif i nemačka doga deset plafon.
Ali, moram ga ispraviti i reći da čak ni nagrade koje mužijak ili ženka štenaca osvoje, ne mogu da ti garantuju o kvalitetu štenaca. Šta više, često se dešava da šampion u izložbama daje škart štence. To je zbog toga što zdrav fenotip nije garancija da u genotipu nema gena za potencijalnu bolest. Zato dobri uzgajivači pasa nikako ne biraju mužijake za priplod samo na osnovu izložbenog statusa, već i na osnovu celog porodičnog stabla i nekih drugih genskih analiza. Dobar izložbeni status nam govori o podesnom karakteru za dresuru, što je uvek poželjno, ali ne i o latentnim genima i potencijalnim bolestima koje se nisu ispoljile zbog dobrih uslova u kojima pas živi. Sve u svemu, to je ono što je i Pezos rekao, urbana legenda o parama koje same sleću ne treba da te vodi ka izboru rasnog psa, jer ćeš se razočarati.

Pa nisam rekao da priplodnjak mora da bude neki šampion na izložbama, često su priplodnjaci koji daju kvalitetne štence dosta, onako, da kažem prosečnog izgleda.
Nego sam hteo da kažem da ne očekuje sad da kupi nekog rasnog psa sa pitaj kakvim rodovnikom i da onda zgrće pare na njemu...ipak za tako nešto treba da se izdvoji dosta para + dosta truda i pažnje da mu se posveti.

Al napriča ovo ''genskih analiza, latentni geni itd'', živ sam se pogubio :D