Prijava

Je l' se dešava još nekom odavde da se probudi ujutru sa pitanjem: "Zašto sam ja – ja?"

Ne mislim u smislu "Zašto sam ja student psihologije koji živi u radničkoj porodici u Srbiji?", već u smislu "Zašto sam ja ovaj pakosni kreten koji gleda na druge ljude kao da su đubrad?" Jer to sam ja. Ne znam da li je to došlo do izražaja u mojim postovima na forumu. Primera radi, ako sam u nekom društvu, kad pogledam druge ljude, vidim isključivo gamad. Ponekad je dovoljno samo da pogledam nekog i moja reakcija je u fazonu: "Bezmozgaška vrećo govana, što dalje od mene!" Imam svoj lični prostor, svoju malu teritoriju, živim u svom malom balonu (kao one osobe koje nemaju razvijeni imunitet, pa žive u balonu) i nikom drugom ne dam da uđe u njega.

Kad pogledam druge ljude vidim gomilu majmunolikih robota koji kao bespilotne letelice obavljaju zadatke bez ikakvog uvida u ono što rade. Ali žalim što tako gledam na stvari. Voleo bih vidim veliki druželjubivi svet pun srećnih ljudi koje jedva čekam da bolje upoznam – jer očigledno većina ljudi zaista tako gleda na svet. Znatan broj ljudi ide na mesta puna drugih ljudi, i umesto da imaju moju reakciju u stilu: "AAAAAARGH, užasni ste, umrite!", većina je ekstatična, super društvo, super mesto, super provod, jej, sve je sjajno-bajno!

Pre neko jutro, probudim se, i pošto sam previše lenj da bih ustao, uzmem moblini i krenem tako besciljno da surfujem Internetom. Odem na Reddit i naiđem na post nekog lika u kome se žali na svoj problem i traži savet. I ja, pošto imam fetiš da pomažem online ljudima, krenem da čitam njegov post. Ovo je njegov problem: lik je biseksualan i imao je niz devojaka; i dok je u vezi sa nekom devojkom, tajno jebe i druge tipove, takoreći seks za jednu noć. Dakle, pored devojaka s kojima je u vezi, ima još i ove kres ortake. Njegov problem sa svim ovim je što se pita da li da "izađe iz ormana", ali nije baš siguran da to zaista želi. I to NE zbog toga što se boji tuđih mišljenja, da će ga osuđivati i sl. (mada, po mom mišljenju, i to je važan faktor), već kaže prvenstveno zbog toga što bi onda izgubio osećaj uzbuđenja i avanture dok tajno jebe druge tipove. Dakle, njegov glavni problem je što ne želi da uradi ništa drugačije jer se plaši da bi njegov FANTASTIČAN život mogao da se promeni.
Devojka za devojkom plus kres ortaci sa strane, a ima svega 19 godina. http://www.starbase49.com/sites/all/modules/smileys/packs/Facies/confused.png JA ČAK NE MOGU NI DA PRIČAM SA DRUGOM OSOBOM. Nemate pojma koliko je neprijatno i neugodno i mučno kada ja i druga osoba sednemo i pokušamo da vodimo razgovor. Polovinu vremena nemaju ni pojma o čemu pričam. Kao, na primer, ulazim jednom u prodavnicu i tražim cerealije. "CEREALIJE?! ŠTA TI JE TO?" I ja stojim tamo kô budala i mislim u sebi: "Ne znaš šta su cerealije? Živiš od prodaje cerealija, a ne znaš šta su cerealije." Zašto onda, kog kurca, ja znam šta su cerealije? Očigledno ne mogu da je koristim da komuniciram sa ljudima, koja je onda poenta? Zašto uopšte imam bilo kakav vokabular, ako ga niko ne razume? Svaki put kada upotebiš bilo kakav nekonvencionalan termin, svi su češu po glavi. "Predugačka reč, ima previše slogova... ne mogu... da... izdržim... mozak... eksplodirati!"

Voleo bih da imam probleme kao onaj devetnaestogodišnjak sa Reddit-a. Voleo bih da je moj glavni problem taj da mi je život toliko fenomenalan zato što mogu da jebem toliko ljudi i da imam strava seks sa svima, ali sam uplašen da jednog dana seks neće biti TOLIKO uzbudljiv kao što je bio. Zaista bih voleo da su to glavni problemi u mom životu, ali nažalost moji problemi nisu toliko kul. Problemi u mom životu su: "O ne, moram da idem na ovaj rođendan/slavu, kako to da izbegnem? I ako ne mogu da ih izbegnem, kako da izdržim celo veče tog bljutavog foliranja?"

Nisam najzanimljivija osoba za druženje. Nisam tip osobe koja samovoljno ide napolje i zabavlja se. Ako sam prepušten sam sebi, sedeo bih u sobi, bio na Tumblru, Twitteru, Redditu i slično tome, skroz isključen iz svog okruženja čitajući vesti o tome kako je svet u dubokim govnima. Izlazio bih napolje samo ako apsolutno MORAM, i da ne postoji mala šačica ljudi u mom životu sa kojima mogu da se povežem, sve što bih osećao je totalna nefiltrirana mržnja prema svim ljudima i ne bih se nimalo trudio da popravim svoj život. Nadam se da ću jednog dana moći da transcendujem ovo.

"Zašto sam ja-ja" počešao kad sam ustao, su misli sa kojima se budim.

Zašto sam ja-ja" počešao

Дешава ми се, често штавише, али прекинем након пар секунди.

A jbt zanimljiv ti je tekst, nasao sam sebe u par stavki. Boli te kurac.

Шта ја знам, доста ми је добро ово написано, не бих да набацим гнев осталих који не воле овог аутора, али могу рећи да се поистовећујем са неким стварима одавде. Нећу рећи "цереалије", већ корнфлекс, али и поред тога, исти ми курац дође шта год да кажем, кад има оних који се понашају као да причаш зиду, јер су пуни гована.
Зашто сам ја - ја? Вероватно зато што нисам нико други, ал' можда се и нека овца-човек исто то запита, ако уопште уме било шта самостално да се пита. Мени је сасвим добро овако како јесте, много се жалим, а онда сам себи кажем да не серем, и наставим даље. Немам појма ни шта сам сад рекао, ал' наставићу кад тема добије неки ток.

Recicu cerealije i boli me kurac sto su idioti. I to se prenosi na sve ostale slicne situacije. Boli me kurac.

Zasto imas crno-belu Burberry saru na tumblru.

Не бих да глумим врачару и психолога, али бих претпоставио да си склопљен тако како јеси због тога што ниси у раној младости нашао адекватну "екипу", да се тако сирово изразим. Самим тим, ниси имао потребу да се адаптираш тој екипи, радио си на себи и само себи, префорсирао индивидуалност и блокирао способност уклапања у наметнуту средину, што јасно показујеш нетолеранцијом према сваком виду конформизма. Сви смо ми најпаметнији у својој глави и у свом личном свету, и постанемо затупљенији и приземнији кад смо у маси, што не треба претерано да те плаши, нити да ти се гади. Ниси ти резан контра нарезницом, само си зарђао. На-ђи е-ки-пу.

U prevodu, boli te kurac, sve što ti treba da budeš srećan je internet konekcija.
Lako je tebi. Imaju ljudi i stvarne probleme.

Nije mi jasno zašto većini ljudi sa sajta smeta ovaj autor. Nije zanimljiv ponekad, kao što i sam kaže, ali teme koje on otvara itekako treba da interesuju ljude koji su iole svjesni svog postojanja i koji su prosječno inteligentni. Takvim ljudima je sigurno nekad došla misao i pitanje u glavi, Ko sam ja? Zašto sam ovdje? O ovim temama bi se moglo lijepo raspravljati, a to što neki članovi sajta, kroz autora koji je stekao lošu reputaciju, posmatraju na sve njegove teme je čisto postalo stvar predrasude. No možda čovjek baš troluje, kao što pričate, ali ja to nikad ne umijem da prepoznam, pa ću razmišlajti kao da ne radi to.
U nekoj mjeri je i moj problem sličan tvom. Ja za dosta ljudi mislim da nijesu dostojni da sa njima pričam, ali pričam i družim se. Iako tako razmišljam, ne bih mogla da podnesem da postanem neko ko nije prihvaćen u društvu. Samo da se zna da ne mislim na ovo novo društvo uopšteno, nego na neko moje šire društvo u kojem ima različitih ljudi. Iako ne volim gužvu, volim da budem u društvu užeg kruga mojih prijatelja. To sam ja. Ne bih mogla da se povučem i da živim baš toliko samostalno. Možda samo ponekad.

Сви смо ми најпаметнији у својој глави и у свом личном свету, и постанемо затупљенији и приземнији кад смо у маси, што не треба претерано да те плаши, нити да ти се гади.

To je to.

Je l' se dešava još nekom odavde da se probudi ujutru sa pitanjem: "Zašto sam ja – ja?"

Ooo, da. Ne baš ujutru, ali, da, dešava mi se. I da te utešim, meni se dešava u potpuno suprotnim okolnostima od tvojih. Dešava mi se kada mene ili nekoga u mom okruženju neko ničim izazvan zaspe kišom govana ili kada ljudi potpuno infantilno i samoživo vide samo sebe i svoje interese i potrebe. Tada se blokiram i ne umem da odgovorim, da uzvratim, pa čak ni da ozbiljno branim svoju poziciju.
U komunikaciji sa ljudima upotrebljavam tehniku koja bi mogla da bude otac i majka rešavanja svakog konflikta a to je, da uprostim, "promena ugla posmatranja" odnosno stavljanje u poziciju "protivnika". To se, valjda, zove empatija, jebem li ga da li sam potrefio, ali kada se ja nađem u ulozi medijatora i nateram ljude da primene ovu tehniku, konflikti se po pravilu brzo rešavaju pomirenjem.
Međutim, kao što rekoh, i sam se ovim principom rukovodim, a to je vrlo zajebano kada se primenjuje jednostrano. Tada uglavnom u očima drugih ispadnem mlakonja, budala, pičkica i sl. E, tada se upitam "zašto sam ja - ja".

Pročitao sam tekst i imam samo jedno pitanje.Šta su koji kurac CEREALIJE?

ono suvo govance što preliješ mlekom pa jedeš izjutra kad si fensi mladi amerikanac, a ima ukus i izgled kao mokar karton...

Čudi me da ti pitaš '' koja je svrha'', mislim čitao si Dawkinsa i slično..

Realno, izvrsi suicid, olaksaj i sebi i svetu.