Prijava

Isto kao i prethodno pesničko ćoše, ali se primjenjuje jedno pravilo. Da bi se podstaklo čitanje pjesama i da bi pjesnici imali feedback koji im je veoma važan važi slijedeće: Zabranjeno postovati novu pjesmu ako nisi prokomentarisao prethodnu.
Dakle neko postuje pjesmu 1. Slijedeći koji hoće da postuje neku pjesmu, mora prvo dati komentar na pjesmu 1, pa tek onda može postovati svoju. Tako će pjesničarenje biti dinamičnije. Dalje, opcija je i da se uz komentar da ocjena za pjesmu od 1-10, al ko neće da ocjenjuje ne mora. Konačno, preporučuje se da se svakoj pjesmi da naslov, radi lakše identifikacije. Pjesme bez naslova u moru pjesama koje rijetko ko uopšte čita, izgube se i zaborave.
Još jedna napomena: ovdje se mogu kopirati pjesme iz starog pjesničkog ćošeta i tako dati na komentarisanje i glasanje. To ih može spasiti od zaborava i dati im novi život. Kopirati mogu samo autori pjesme. Preporuka je da se pri kopiranju pjesmi da naslov ukoliko nije već naslovljena. Ko se razumije u blogove, mogao bi da otvori blog "Pjesme sa Vukajlije" u kome bi pjesme koje prođu kao kvalitetne bile evidentirane i sačuvane, i mogle bi se lakše naći.

Dodao bih još i to da osoba koja komentariše, ne mora odmah postovati i svoju pjesmu ako je nema. Dakle, može komentarisanje bez postovanja nove, ali ne može postovanje nove bez komentara prethodne.

Ako je prethodna pjesma već komentarisana od strane nekog drugog, a da taj nije postavio svoju novu pjesmu, onda slijedeći autor može postaviti svoju i bez komentarisanja prethodne.

Kome se sve ovo ne sviđa, tu je uvijek staro dobro "Pesničko ćoše" (1.0)

Jovičiću, da li je fora da stavim svoju pesmu, ili mogu da postujem tuđu? Moj brat je pesnik, na njegove pesme mislim.

Sve može što nije dosad objavljeno i što ne narušava autorska prava. Dakle bratovu objavljuj, al nemoj Alesku Šantića :))

Za komentarisanje i ocijenjivanje poznatih pjesama afirmisanih pjesnika bismo mogli otvoriti novu temu, pjesničko ćoše 3.0.

Jovičiću, ti si genije. Sročio si ga k'o mator.
Odlična ideja. Podržavam i ovoj verziji ćoška želim dug život. Na žalost ne mogu da komentarišem tvoju pesmu jer ne znam toliko dobro engleski.
Od mene jedan mali haiku stih.
Misli mi lude
u glavi stvaraju lom.
Kuda ću s njom?

Ok, Jovičiću. Pohvala za tvoju vitešku :-)
Samo dodaj: stay THE same, i A/THE new purpose.
Edit: Nešo, precizna :-)

I KNEW THIS FORM OF YOU

Bez takvog
Oholog
Sebe
Sigurno bi
Svima
Legao

Potreban (?)
Uđi

Poznajem te
Jer su
Nemogućnosti
Izrasle između nas...

J.M.

Još nešto. Prethodna pjesma se mora prokomentarisati, a ako neko hoće može da komentariše i neku od ranijih pjesama, može i to. Takođe, komentarisati mogu i oni koji ne postuju pjesmu. Jedino što je obavezno je prije postovanja nove pjesme, dati komentar na prethodnu. Naravno, ako neko iz opravdanih razloga ne može da komentariše (kao sad Neša zbog engleskog), može se napraviti izuzetak od pravila. Ali u svim ostalim slučajevima pravilo bi se moralo poštovati, da se ne bi i ovo pretvorilo u pjesničko ćoše 1.0. Znači, ako neko ima pjesmu, a ne može da smisli komentar na prethodnu, nek je objavi na pjesničko ćoše 1.0, a ne ovdje.

E sad, moj komentar na Nešin haiku...
Estetski odlična, tu je i rima, ispoštovan broj slogova za haiku. Što se tiče značenja vjerovatno se odnosi na neke teške dileme šta učiniti u vezi neke žene prema kojoj ima pomješana osjećanja. Ocjena od 1-10, osam (8), jedini razlog što nije 9 ili 10 je dužina, jer mislim da bi te ocjene trebalo rezervisati za malo duže pjesme.

Toliko od mene.
Samo još nešto. Ne stidite se da komentarišete! Komentar ne mora uopšte biti mnogo pametan. Pjesniku je bitno da se nađe bilo kakav komentar, tako da zna da je neko njegovu pjesmu čitao, tj. da nije džaba pisao.

Ovo sam postovao prije Insolentinog posta, u slijedećem ću dajem komentar.

"I KNEW THIS FORM OF YOU", realno zasad je još nisam uspio provaliti. Od onoga uđi, nešto mi vuče na ljubavnu tematiku, a prije toga ne kontam baš najbolje. Možda nešto kao sa svima bi bio, al neće zbog ponosa, (možda da ga ne iskoriste) iako zna da od onoga čemu se nada nema ništa, al još ne gubi nadu...
Vjerovatno sam lupio, al ajd... :)

što se tiče članova "a" i "the", da li se može gramatika malo zanemariti zarad pogađanja sa brojem slogova u stihu. Npr. treba mi deset slogova, a ako ubacim the, biće 11. Pa ga ni ne ubacim? Može li to tako da se čini?

Inače ona pjesma je posvećana jednoj osobi kojoj srpski nije maternji jezik, pa sam zato i pisao na engleskom. I jeste viteška, ali namjerno sam htio da se i u tome okušam, konkretno, nastojao sam da ispadne kao sonet, ne znam sad koliko sam ubao, da li ima nekih još tehničkih grešaka...

Pazi, ja sam ti skrenula pažnju na gramatiku, a naravno da u poeziji ima mesta za zanemarivanje gramatike. Celt bi verovatno imao da kaže nešto na tu temu, pošto se čovek poirčio, i živi u zemlji poezije :-)

Komentar na "I KNEW THIS FORM OF YOU"
Kukuuuuu ćeroooo, ovo je na srpskom, ali još manje razumem od Jovičićeve pesme.
Oholi ljudi ne trebaju nikome, a pogotovu da negde uđu. Uglavnom ih svi teraju od sebe. Ako si se pak zaljubila u oholog to je stvarno nemogućnost za normalan život.
Pogodi li šta ja?
A sad pesma, mislim i ranije postovana ali je zanimljiva i voleo bih da čujem neki komentar.

Ekscentrična pesma
(napisana kao razmišljanje o ekscentričnosti)

Totalno van centra
želim da preživim
za ono što mislim
da sebe ne krivim.

Dosta mi je laži,
saplitanja nogu
da živim od istine
i hoću i mogu.

Slobodno me mrzi
i normalan budi
za mene su "ludi"
mnogo bolji ljudi.

Neso, ova pesma je odlicna, podseca me na jednu moju staru, ali si ti to mnogo bolje rekao. Nisam nikakav kriticar, ali na ovo bih samo citirala, a ne znam ni odakle:
"Sta je to normalan covek? Da li postoji prototip coveka onakav kakav bi trebalo da bude?"
Bolje je ziveti svoje ludilo, nego ziveti od nametnutih lazi.
I ja sam luda, i ponosim se time. Htela sam da iskopiram "Udahni zivot" iz coseta, ali me ova pesma navela na jednu davno, davno napisanu, koja u mom zivotu zauzima posebno mesto.
Neso, hvala na podsecanju.

Individua

Osvrni se, ostavi masu,
zivi u sopstvenom svetu sna,
nek si na zaista rdjavom glasu,
al' budi individua.

Nemaju svi zajednicki put,
ne moras ici linijom pravom,
znam da je zivot surov i krut,
al' moras razmisljati svojom glavom.

Masa je maska kukavica,
hrabri su samosvojni ljudi,
sopstvenih nalicja i lica,
svoji, pa makar bili i ludi.

Ti si svoj gospodar i sluga,
imas sva prava, slobodu imas,
i zar je vazno ko ti se ruga?
Nikome nemoj glavom da klimas!

(ovo nije cela pesma, nemam je pri sebi, a pisana je pre desetak godina, pa sam malo i zaboravila...)

Jako mi se sviđa pjesma Nešo, ja to shvatam kao odu nekonformizmu. U suštini ko god se drži neke istine, a ne često pogrešnih, a opšteprihvaćenih stavova mase, proglase ga za ludaka.
Čudno je koliko su normalni zapravo ludi. Toliko ima besmislenih stvari koje ljudi rade, a opšte su prihvaćene. A ako neko hoće po svom, čak i kad je u pravu, izopšte ga.
U suštini društvo više funkcioniše na osnovu stvari koje su provjerene i koje funkcionišu za većinu, a ne na osnovu nekih optimalnih stvari. Kad neko shvati sve manjkavosti društva i ponudi nešto novo uglavnom ga ne shvate i izopšte. Jedino ako ima jaku harizmu i uticaj mogu ga početi kopirati i tad on učini revoluciju. Tako da svakog ekscentrika koji ne uspije izvršiti revoluciju, smatraju za ludaka, ili barem "čudnog tipa" i odmah prema takvima imaju manje povjerenja.

Ovo je bio komentar na Ekscentričnu pjesmu.

Komentar na "Individuu" - otprilike ista tematika kao kod "Ekscentrične pjesme", ali mi se "Ekscentrična pjesma" možda više sviđa jer govori u prvom licu. Ko sam odluči da bude individua i ekscentrik svaka mu čast. Ali slati takvu poruku drugom, često neće uroditi plodom, jer čovjeka koji je po svojoj unutrašnjoj konstituciji "čovjek iz mase", teško će neko nagovoriti da postane individua.
Mada opet, zbog toga mi se možda čak i više sviđa "Individua", u stvari ne mogu da se opredjelim, obe su dobre, ova druga ima vjeru u mogućnost ljudi da se promjene, da počnu razmišljati svojom glavom, optimistična je. Obe su pjesme dobre. od mene obe imaju devet (9).

hvala, Jovicicu, na tako visokoj oceni.
ja bih da prokomentarisem "I KNEW THIS FORM OF YOU", posto imam potpuno neko svoje vidjenje. zapravo, uopste je ne vidim kao lubavnu tematiku, vec kao nekakav unutrasnji monolog. covek koji pokusava da se pomiri sa sopstvenom prirodom i sa svetom. Neko, ko ima dve prirode, nesto poput stepkog vuka. S jedne strane prezire svoju oholu prirodu, jer je zbog nje neprihvacen. A s druge strane je obozava, jer ne zeli da se menja, zato su "nemogucnosti izrasle izmedju nas"-izmedju dve prirode tkzv lirskog ja.
Eto, 10 bih joj dala, jer lepota pesme jeste u tome da je svi mogu videti razlicito, da krije u sebi hiljade simbola.

Siroce

Imena nemam, niti ga zelim,

i ne znam ko su mi otac i majka,

al ljubavi imam da svetu je delim,

da slomim srce Velikog suda

i zato samo iz prikrajka

posmatram ovaj svet predrasuda.

Pošto nisam autor ove pesme ja, već moj brat, ne mogu da vam kažem da li vam tumačenje valja ili ne. Ali bih se donekle složila sa energijom. Ne mislim da je ljubavna pesma.

Sviđa mi se Siroče, pošto volim jednostavan i efektan stil.

Zahvaljujem se na lepim rečima i dobroj oceni, a sad da prokomentarišem poslednju pesmu koju znam od ranije.
Jednostavna, a jaka. Daje ljubavi jedan viši nivo bezuslovnosti. Ocena 9,99.
Zašto 9,99? E tako sam hteo.
A veoma me interesuje kako shvatate ovu pesmu.
Sreća

Nekada davno živeše čovek
što beše srećan jako
i svi su se ljudi čudili čudom:
"Kako on može to tako?"

Svi se hteli upoznat' s njime,
saznati tajnu sreće
i zašto samo u njegovoj bašti
cveta to divno cveće.

Za njim su pošli sreće tragači,
hteli su tajnu znati.
Maštali su o čudu
koje će on njima dati.

Dani su tekli, a niko nije
krenuo njegovim tragom.
Protivno želji nemir su stekli
žudeći za njegovom snagom.

Jednoga dana svi su mu rekli:
" Odgovor daj nam sada!"
Želimo snažno da i u nama
sreća k'o tvoja vlada."

"U redu." Reče čovek sa mirom.
"Otkrivena biće tajna,
ali znajte bez Boga nije
ni tako jaka, ni tako sjajna.

Svakoga jutra otvorim oči,
zapitam se: " Želim li sreću?"
pa sebi kažem: " Želim je jako,
nikad je odbiti neću."

"Kako to može tajna da bude?
Varaš nas!" Viknuše svi.
"Nismo mi neke bez mozga lude.
Odlazimo jer lažeš ti."

Srećni ih čovek gledao s mirom
dok nije ostao sam,
nad domom njegovim opet se novi
rađao božiji dan...

21.4.2009. Treći dan Uskrsa.

Jovicicu sa pravilima ove tvoje teme si me stavio na muke,sad moram da napregnem vijuge da komentarisem Nesu koji je vrhunski pesnik!:D:D:D:D

Neso,da li si citao bajku koja se zove "Kosulja srecnog coveka"?Jako lepa i poucna bajka!
Ako jesi,da znas da je ova tvoja pesma bolja od bajke!
(glupog li komentara majko moja,ali jedino to ima veze s vezom u mojem mozgu...barem...)

Ovo je moja najnovija pesma

Plavo

Sanjam...
U plavu me boju
cetkica sna umoci
Uranjam...
Nesto mi kaze
da su to tvoje oci
Plutam...
Prepustam se struji
plavog mora
Lutam...
Da li je ovo lep
san ili nocna mora?!
Budim se...
U plavu me boju cetkica
secanja umoci
Uranjam...
Nesto mi kaze
da su to tvoje oci
Lebdim...
Jer tu nema mora,samo
plava nirvana
Bdim...
nad sobom istinom
bolnom okovana

Bogu hvala prebolela sam tog lika!!!!!Da cuknem u drvo!!!:D

Moram prvo Nesi za pesmu da dam 10. Ne zato sto ja tako hocu, nego zato sto tako jeste. Sreca je u nama samima, samo treba verovati. Ja bih joj dala naziv "Zivot" i stavila je kao definiciju zivota. I svaki je bozji dan razlog za srecu. Neso, skidam kapu! sad si me odusevio!
A stih: "i zašto samo u njegovoj bašti
cveta to divno cveće."
podsetio me na malog princa i ruzu.
Malo me jedino boli u pesmi, sto su lude otisle, ne shvatajuci...iako je ovo jako realno, ja i dalje verujem u ljude i mogucnost da se promene

shana: mlada, zljuljena dusa koja pati... ko to nije doziveo, ne poznaje lepotu zivota! Ljubav je lepa i kad se pati. Odlicna simbolika. Inace, u knjizevnosti se plava boja nekada povezuje sa dodirom sa Bogom, sa onostranim, a i ja verujem da je ljubav ono sto nas povezuje sa najuzvisenijim.