Prijava

Na detinjstvo me podsećaju oni laseri što smo kupovali na ekskurzijama, ne mogu pronaći na internetu, crveno sijaju i ti na njih nabiješ one poklopce i on prikaže neku figuru, mnogo dobra stvar bilo.

Kao deca smo se igrali.

Mi smo time zajebavali drugare na straži u Bujanovcu. Da vidiš kako zalegne kad se prošeta crvena tačkica okolo, pa mu stane na grudi. Jedan nas umalo nije sve poubijao, hehe.

kapiram da bih pustio u gaće da je meni neko nešto slično uradio

Ono, klasika. Imali smo "Poljanče" gde su se okupljala deca iz okolnih zgrada i kuća. I bilo nas je baš dosta, svi bliskih godina, svakakvih sranja je tu bilo :) Bilo je tu jedno, kako smo ga zvali, Belo dvorište, jer su i kuća i ograda bile bele, a niko tu nije živeo, pa smo tripovali da je ukleto (inače je to bila kuća roditelja Tomice Milosavljevića, bivšeg ministra zdravlja)... "Krali" smo i kukuruz iz nekih njiva i mislílh da smo veliki mangupi :). Bio je sa nama jedan Nemanja, zvali smo ga Baba Živana, jer je voleo da tračari sa babama, a pritom je heklao, štrikao i ostala sranja, ali je kul lik ovako, liči malo na Šurdu :) Glavna zanimacija nam je bila da izadjemo na glavnu ulicu, pa da drpamo devojke kad podju u grad, sve dok jedan drug nije izvatao neku ženu, pa ga tužila kod ćaleta i keve i popio neke tvrde batine, pa je to prestalo :( ehh, lepa vremena detinjstva mog :(

Oj lovačkih ovde

Najzesca uspomena iz djetinjstva mi je kad sam natjerala najbolju drugaricu da se trkamo preko otvorene septicke jame...da.. i ona bude brza i pocne da tone. Ja pobjegla a nju izvlacile moja i njena majka. Kaze nikad nece prezaliti roze sandale koje su potonule tada u svinjski izmet hehe
i danas, posle 17 godina, me grize savjest sto sam pobjegla :D

Hahahaha pa kako i ne bi

Ti i orak jebali ortakovu sestru kojoj je on brat

koja laz da si punoletan sa 18