Prijava

Je l' imaš onaj status kad ti isto ukradu fotografiju, al' idu po gradu i naručuju pićena tvoj račun.

PAŽNJA!!!! BUDITE OPREZNI. POSTOJE NEKI TIPOVI ŠTO UZMU TVOJU SLIKU SA PROFILA I STAVE SEBI NA GLAVU. ONDA IDU PO KAFANAMA I PITAJU VAŠE PRIJATELJE ŠTA ĆE DA POPIJU. TVOJI PRIJATELJI MISLE DA SI TI, JER SU VEĆ PRIJE TOGA PILI SA VAMA, PA PRIHVAĆAJU PIĆE U SUŠTINI BEZ TVOG ZNANJA. OD TOG TRENUTKA MOGU POČETI DA PIJU SA VAMA I NA VAŠ RAČUN. MOLIM VAS DA NE PRIHVAĆATE PIĆE OD LJUDI ŠTO IMAJU MOJU SLIKU SA PROFILA NA SVOJOJ GLAVI, JER JA SAMO JEDNU GLAVU IMAM I ONA JE UVIJEK SA MNOM. KOPIRAJTE OVO, JEDAN DJEČAK OVO NIJE KOPIRAO I ZA 14 DANA MU JE STIGAO RAČUN IZ KAFANE!

"Vukajlija je jedini i najveći rečnik slenga i idioma u srpskom jeziku."

ZabavniPark | 18. April, 2010.

Ne želim da potrošim naredne godine života gradeći zamišljenu karijeru u kompaniji koja je potpuno nebitna za život i sve to kako bih dobio papir koji ima zamišljenu vrednost kojim ću potom kupiti gomilu stvari koje mi ne trebaju. Ne želim da nosim kravatu, ovu omču oko vrata čiju svrhu niko ne razume! Steže me i ne da mi mira, govori mi da sam rob dok ja sebe lažem kako sam slobodan! Ne želim da nosim skupoceni sat koji pokazuje isto vreme kao i milion drugih modela. Ne želim da pratim trendove ludila i ne želim da me sutra leče bolesni ljudi koji ni sebi ne mogu da pomognu. Ne želim da plaćam račune za prirodne resurse koji mi svakako pripadaju! Nisam zbog toga doručkovao, rastao i razvijao se sve ove godine. Ne želim da od celog univerzuma ja nosim odelo i zamišljeno uspem u nečemu što ne postoji! Želim da živim! Da li me razumete?

zovem se sale navijac sam crvene zvezde Aleksandar neka ti je laka crna zemlja pocivaj u miru neka te cuvaju boziji andjeli a porodici Jaćimović iskreno saucesce doslo vreme da ne mozes otici na utakmicu svog tima

Eden Hazard postigao gol u PL nakon:
28 utakmica
1907 minuta
356 dana

Nisu važne posebno ako je pica mlađa i vlažnija

ako mi dodju specijalci na vrata odrobijacu i tebe i ovo sranje

oktsar123 na poster 'Ko prije'
zabole me qrac nek me banuju sad u odabrane postere prolaze razna smeca i plagijati. humor polako izumire. reakcije su vec odavno propale a i definicije gube na kvalitetu. al je vayno da se banuju ljudi zbog gluposti . nekim autorima su super posteri a imaju samo 2 ili3 odabrana kao npr. hrast . SRAMOTA

pre 3 godine

Бох, брт, ја те контам, не стигох раније да ти напишем ово. Вјерујем да ти је и ово за Јована тешко пало јер могу да претпоставим даљи ток приче из постова осталих чланова дискусије. Не треба да си љут на себе, матори, а ни на овог малог о ком је ријеч, зајебо си се, јбг, дешава се, тјерај даље, урадио си то од срца био, а он се понио тако како се понио, њему на част. То све говори о теби какав си, а он је себе етикетирао за цијели живот. Ето, брт, надам се да ти макар мало ово што написах може помоћи да не размишљаш више о свему што се догодило.

Бохор
ArminVanBuuren
Bio sa društvom i prolazila je neka punija djevojka gdje smo je komentarisali na glas, ništa nije rekla, prošla je. Nakon nekog vremena trebao nam je upaljač za cigarete a nismo imali, vidjeli smo nju da puši i otišao sam joj i prišao te zamolio da mi da upaljač ako može, dala mi je i rekla "izvoli" , osjećao sam grižnju savjest i izvinuo joj se jer smo je prozivali na što je ona odgovrila " navikla sam, ne'aš beda" i nasmijala se. Ljepši osmijeh u životu nisam vidio!! Tad sam shvatio da nije u redu to što sam uradio. Kroz par dana sam je sreo ponovo i pozvao sam je na kafu, pričali smo, jako puno, rekla je da je bolesna i da ne može da skine kilažu ali da je niko ne razumije i ne shvata te da samo osuđuju. Danas nam je 3 godine i idem k njoj sa najvećom mogućom čokoladom jer je ona ono što me promijenilo i uozbiljilo. Pufnasti medo, volim te !

ollanik
Бохор
ArminVanBuuren
Bio sa društvom i prolazila je neka punija djevojka gdje smo je komentarisali na glas, ništa nije rekla, prošla je. Nakon nekog vremena trebao nam je upaljač za cigarete a nismo imali, vidjeli smo nju da puši i otišao sam joj i prišao te zamolio da mi da upaljač ako može, dala mi je i rekla "izvoli" , osjećao sam grižnju savjest i izvinuo joj se jer smo je prozivali na što je ona odgovrila " navikla sam, ne'aš beda" i nasmijala se. Ljepši osmijeh u životu nisam vidio!! Tad sam shvatio da nije u redu to što sam uradio. Kroz par dana sam je sreo ponovo i pozvao sam je na kafu, pričali smo, jako puno, rekla je da je bolesna i da ne može da skine kilažu ali da je niko ne razumije i ne shvata te da samo osuđuju. Danas nam je 3 godine i idem k njoj sa najvećom mogućom čokoladom jer je ona ono što me promijenilo i uozbiljilo. Pufnasti medo, volim te !

Link nije radio lepo pa ću ovako da objavim nešto što sam napisao jednoj devojci koju je otprilike boleo kurac za sve to :) Samo sa poentom da dokažem da nisu svi muškarci isti i da dokažem ono što sam rekao malopre,tj koliko devojke pate za nekim bajkama a olako se odriču stvari koje imaju i kasnije teraju sebe da žive bez istih sa nekim vombatom :) Sada mene boli kurac ali bi bilo lepo da znate da nismo svi gamad i da volimo svoje devojke u svim izdanjima.Čupave,nadrndane itd.I dalje ima nas koji ne lažemo,ne varamo i verujemo u bajke.

"Oduvek sam znao da sam drugačiji. Za razliku od drugih nikada životni smisao nisam tražio u materijalnom i ostalim malim stvarima. Uvek sam težio ka nečemu velikom,uvek sam težio tome da nađem pravu ljubav. Ljubav u pravom smislu te reči, ljubav onakvu kakva se viđa samo na filmu, pamti i traje zauvek. Nikada nisam bio nerealan i težio ka nečemu savršenom jer sam znao da i u filmskim ljubavima ima problema, nema savršenstva, uvek ima tih sitnih čarki koje nam ne daju mira, sprečavaju da uživamo, prave male razdore… Čudno je to kako sam još kao jako mali maštao o tim stvarima. Sećam se koliki su utisak na mene ostavljali filmovi poput “Jesen u Njujorku”, “Noting Hil” i drugi. Iz filmova sam naučio da ljubav ume da boli. Naučio sam da svaka suza kada nekoga voliš boli kao metak, ali sam ipak verovao uvek u srećne krajeve, u krajeve u kojima se nakon svih poteškoća dvoje ljudi koji se istinski vole pronađu. Mnogo puta sam pokušavo da pronađem osobu sa kojom ću imati nešto takvo, nešto neopisivo. Međutim izgleda da je neko nepisano pravilo (koje se kasnije dokazalo kao istinito) da jednostavno ne možeš pronaći pravu ljubav, jednostavno ona pronađe tebe.

Moji bezuspešni pokušaji da pronađem osobu kojoj ću se predati napravili su od mene momka sa lošom reputacijom. Reputacija nekog mačo tipa u pokušaju koji ide i lupa recke me je pratila dugo. Na neki način sam se pomkrio sa tim, prihvatio svoju reputaciju i počeo da živim po njoj. No, niko nije znao šta se krije ispod ledenog lica i “zmijskih očiju”, kako su ih mnogi nazivali. Iza svega toga, krio se dečak, uplašen da nikada neće pronaći ono što vidi kao smisao svog života. Taj dečak bi svako veče legao u krevet i tužno spuštao svoju glavu, vraćajući se u svoj svet mašte u kojem je sve idealno. U svet mašte gde vlada ljubav, gde nema izdaja, laganja i varanja. U svet ljubavi i poštenja, pravog drugarstva i pravih vrednosti. Zapravo to niko nije ni znao o meni, a opet niko nije ni trebao da zna. Nikada nisam želeo da budem ismejavan zbog toga što verujem u neke davno zaboravljenje vrednosti. Ne znam, možda je problem u meni. Uvek sam se osećao kao da ne pripadam ovom prostoru i vremenu. Za mene je idealan svet bio daleki srednji vek u kojem bih bio vitez koji bi se borio za ruku svoje izabranice. Zvuči smešno, znam, nekima i zvuči glupo, pogotovo da čuju to od osobe za koju nikada ne bi pomislili da je u stanju da voli. Jednog dana pronašao sam nešto nalik tome. Ispostavilo se kao greška, greška sa kojom sam vremenom naučio da živim, no doći ćemo i do toga. Nevini dečak dao je svoje nevino srce jednoj devojci u ruke. Da li nije znala sa njim, nije želela ili pak nešto treće, tužni epilog je da je srce tog nevinog dečaka razbijeno u komadiće. Raspuklo se poput stakla. Laži i prevare za dečaka koji je verovao u bajke izgledale su kao kraj sveta. Kao da je čitav svet potonuo i više ništa nije imalo smisla. Kada se već desilo, nije ni bitno ko je kriv, možda ni ta devojka nije imala lošu nameru. Ne znam,a da budem iskren i ne zanima me. Sada sam gotovo siguran da se to desilo sa razlogom – da bih pronašao tebe…

Nakon rušenja mog sveta iz mašte sve je delovalo besmisleno, ponovo sam počeo da živim po svojoj staroj reputaciji. Ponekad bi iz mene isplivala neka sitna emocija kojom bi se osoba pored mene zadovoljila, pa čak i bila iznemađenja što ja nekim čudom imam emocije. Ponovo niko nije znao šta se zapravo zbiva, dok sam bezuspešno, sakupljao komadiće svog srca. Oko sebe sam gradio kineski zid koje su mnoge devojke pokušavale da preskoče bez uspeha. Ne znam ni zbog čega, nikada sebe nisam smatrao nečim posebnim. Jesam samo u činjenici da sam znao da sam ja osoba koja može da voli više od bilo koga na ovom svetu. Pa eto, možda su videle u meni trunku toga i ako nisam imao želju da ostvarim bilo šta od toga sa njima. Ipak naučen da verujem u srećne krajeve, nisam odustajao, u meni je i dalje tinjala nada da će se pojaviti neko ko će želeti da od mene dobije ljubav kakva se desi samo jednom, nisam odustajao od verovanja da će neko imati razumevanja za mene i moje slomljeno srce, nisam prestao da verujem. A, onda… Da li verujemo u Boga, sudbinu, neku višu silu, nije ni bitno, poenta je da znam da te je nešto poslalo meni. Tebe, najdivnije biće sa najlepšim plavim očima. Zaboravio sam da spomenem da sam oduvek imao neku čudnu intuiciju, neko predosećanje da će se desiti nešto lepo ili loše. Čim si ušla sasvim neplanirano u moj život znao sam da je gotovo. Znao sam da moram otvoriti vrata svog slomljenog srca devojci kao što si ti. Na neki način i ti si slična kao i ja, ograđena nekim zidom, na distanci od svega. Mislim da ne postoji reč u rečniku kojom bih opisao svoju sreću kada sam saznao da si ti, isto kao i ja na neki način bila razočarana u ljubav ali ipak verovala u istu. Prosto rečeno želela si isto što i ja, jer na kraju krajeva isti smo zar ne? Ti kao i ja, želiš sve ili ništa, ta tvoja želja da si prva u mom životu i ta činjenica da si želela da nikada nikog nije bilo pre tebe nešto znači. Znači da je to ona istinska ljubav, ona prava kada želiš nerealne stvari, želiš da u životu osobe pored tebe niko nikada nije ni postojao. Činjenica je da je postojalo mnogo njih, ali ti si uspela ono što niko pre tebe nije, uspela si da mi vratiš veru u ljubav, da mi vratiš taj osećaj da je kosmička pravda na mojoj strani, da su sve sile uz mene i da su te poslale pravo u moje naručje iz kojeg nikada ne želim da te ispustim. Ipak, kao što sam i rekao,i u filmskom scenariju gde po pravilu sve mora da bude idealno, ne bude tako. Naišli su problemi, problemi koje ne može svako da shvati. Naime, mi koji beskrajno verujemo u ljubav, i imamo želju da bezgranično predamo sebe nekome, posle lomljenja srca ne možemo da uradimo to tek tako. To je činjenica koja zna da čak i onu pravu osobu udalji od nas. Kada sam shvatio da u tvojim očima vidim sebe, vratio sam se u svoj svet iz mašte, bio sam presrećan kao dete kada gleda igračku u izlogu. I jesam se malo opirao i bojao da ti se prepustim. Opirao sam se ali bilo je suđeno. Suđeno jer ko bi kogao da odoli tim najlepšim očima. Ipak mi nevine duše se jako bojimo da naš svet iz mašte ne nestane tek tako, pogotovo ako smo to i doživeli već jednom. U celom tom uživanju sa tobom osećao sam na trenutke bol sa leve strane kao probadanje nožem. Ne zbog toga što me je bolelo nešto što sam davno izgubio već zbog toga što sam se plašio da tebe koja mi značiš mnogo više od toga ne izgubim na isti način. Strah kada nekoga istinski voliš, i strah kada vidiš da i ta osoba tebi uzvraća na isti način je neobjašnjiv, jači od zdravog razuma. Zbog toga sam jako grešio sa tobom, nesvesno te povređio i možda čak i gurao od sebe, ali ni u jednom trenutku nisam odustajao od mišljenja da si ti ta osoba sa kojom želim sve, tu bezgraničnu ljubav i poverenje. Ti si osoba vredna moga sveta iz mašte. Osoba koju želim u najboljem i najgorem izdanju. Zapravo za mene ne postoji tvoje najgore izdanje jer te uvek bezgranično obožavam. Volim i način na koji se ljutiš, volim i tvoju smorenu facu. Kad bi samo mogla da uzmeš moje srce u svoje ruke, da makar na trenutak osetiš snagu svih osećanja. Neki sanjaju da se bude u vilama, moj san i moja privilegija je da se budim pored tebe, najlepše princeze iz bajke. Veruj mi da više nije ni bitno da volim, sada sam pravi muškarac kome je cilj da voli a ne da bude voljen. To je suština prave ljubavi, želja da pružaš i konstantno daješ. Pa čak i način na koji mi predaješ svoje telo. Oh bože…Neopisivo… Napokon sam naučen šta znači voditi ljubav. Napokon sam pravi muškarac. Kada mi se prepustiš onako puna sebe, jer znaš da si samo moja, opuštena jer znaš da si moja princeza i da te čuvam i poštujem. Znam da si devojka koja se ne bi prepustila bilo kome. Znam da si devojka koja mi je ispunila tu blesavu želju da budem neki “vitez” koji će se boriti za tvoju ljubav. I znam da mrziš patetiku, ali ovde nema ni trunke patetike, ovo je samo iskrena priča jednog muškarca koji želi napokon svoj svet iz mašte. Pokazao sam ti to, znam da si osoba koja to ume da ceni, znam da si osoba koja želi sve te lude filmske stvari koje ja radim. I znam da znaš isto kao i ja da nam je suđeno. Znam da znaš ma koliko besna i povređena bila. Svaki momenat razdvojenosti od tebe boli, boli svaki dan bez tvoje poruke, reči za laku noć. Nijedan dan nema smisao dokle god je ovako. Znam da veruješ u mene, znam da si osoba koja je prepoznala sve moje kvalitete i znam da znaš da zajedno možemo sve. Zajedno, ruku pod ruku, samo je nebo granica. Shvatio sam da ne treba da se plašim jer nije bitno ko ti je slomio srce, bitno je ko ti ga sastavlja! Napravila si za jako kratko vreme pravog muškarca od mene, naučila si me da se ne bojim,da ne brinem i da se ne plašim. Zbog tebe imam želju da budem bolji, da se konstantno trudim da napredujem. I ova kratka razdvojenost od tebe me je naučila pameti, nema potrebe razmišljati o lošim i ružnim stvarima kada je ljubav jaka. Znam da znaš sve ovo, znam da znaš… Znam i da želiš isto što i ja i da te isto kao i mene boli ova razdvojenost jer znaš da ruku pod ruku idemo do kraja. Zajedno možemo sve. Najviše na svetu bih voleo kada bih pronašao ponovo svoju princezu i kada bi mi dala svoju ruku, da je vodim kroz život i nikada ne povredim, da je čuvam i volim onako kako sam ja umem. Želim kraj iz našeg omiljenog filma “Notebook”. Želim da budem kraj tebe i ostanem tu dokle god me tvoje srce želi. Pa neka sam i previše pun samopuzdanja što mislim da sam za tebe nešto posebno, ali ja znam da sam rođen da volim nekoga najviše na svetu, znam da sam stvoren sa svrhom da usrećim nekoga. Taj neko si ti. Volim te."

-F

verujem da je zanimljivo ali bas ne bi sad ovo mogao citati pa evo da me pucas u glavu :D

ne bih smeo da garantujem, pročitao sam samo prvi pasus xD

Jer život se ne sastoji samo od fotografije i takođe mi se sviđa ideja. Igra se zove "shake" the facebook. Da vidimo da li radi. Ideja je da vidimo ko čita post kad nema sliku. Dakle, ako čitaš ovu poruku, napiši komentar koristeći jednu reč o tome kako smo se upoznali. Samo jednu reč, molim te. Dakle, kopiraj ovu poruku na svoj zid tako da i ja mogu napisati :)
Hvala što ste igrali zajedno!