Radnja koja polako pokazuje tendenciju da preraste u religiju. Ozbiljno.
Među najčešće vršioce ove radnje spadaju žene starosne dobi optimalne za pohađanje srednje škole. Prvi razred srednje je prekretnica u životu te dame, jer od tad ona sebe drukčije posmatra. Ona tad otkriva postojanje Merlinke, i kupuje sebi crveni ruž. Nije bitno što se zamaže od vrata do obrva, neka ga. Ona nikad neće prežaliti što nije rođena u Parizu šezdesetih. Tu bi mogla galopirati džadom sa šeširom na glavi, muštiklom u ruci i dimom cigarete koji se vijori iza nje, halterom koji iskusno viri ispod suknje, monoklom uštekanim u torbu koja krije za nju dovoljne količine koke, jer, daj molim te, samo se sirotinja ne drogira kvalitetno. Sanjari o suživotu sa džentlmenom, koji je na visokoj funkciji u bankarskom sektoru grada na obali mora. Nikad nije učila da kuha, jednostavno je osjećala da će imati tu mogućnost da bira šta će da jede u svom restoranu. Smara je sve ono što je novo, jer retro nije samo stil, retro je način života, još kad se ukombinuje sa njenom damskom pojavom, ima da plijeni. Ali.
Onda uđe u WC da baci tuširanje, pa zaključa vrata iako je solo na gajbi. Završi sa tuširanjem, obriše prvo dupe pa onda glavu, ogrne se mantilom i sjedne da ruča. Kakav nož kakve pičke materine, može se to presjeći i viljuškom. Hljeb ne sječe nožem, ona otkida koliko joj treba. Završi sa jelom, opere suđe, sjedne na Fejs i nabaci novu kaver sliku sa citatom svog idola.
