Prijava
  1.    

    "Genijalac" situacije

    Trenuci u životu kada shvatiš koliko te sudbina zajebala uprkos neverovatnom potencijalu koji čuči u tebi odvajkada, iako si ga ti u pomenutom trenutku po prvi put primetio. Često bivaju propraćeni raznim spektrom emotivnih stanja, od depresije što ništa od života nisi napravio uprkos činjenici da Svevišnji nije škrtario na tebi do ponosa i ushićenja izazvanog spoznajom da si u stvari neverovatno obdaren i superioran kao Džim Morison na horsu. Svet to ne vidi, ali tebi se jebe jer ionako ne znaš da nabrojiš sve kontinente. Ako glupa stoka nije u stanju da prepozna tvoju jedinstvenost oličenu u suvoj inteligenciji/spontanoj mutaciji ti im je nećeš nametati, iako bi spasila milione ljudi od gladi, donijela mir čitavom svijetu, omogućila putovanje kroz vrijeme i naterala kosu na glavi Šabana Šaulića da nabuja kao pečurke posle kiše.

    (Pišam u WC-u i odjednom provalim da moj urin ima supermoć skidanja govnjive skrame stare i do mesec dana. Vođen suvom logikom zaključujem da je moj urin specijalan, sigurno ima mnogo veću količinu mokraćne kiseline i da sam IPAK jedinstven na ovoj jebenoj planeti. Duvajte ga dušmani !!!)
    Pa jebote ne mogu da verujem da sam ovo tek sada otkrio... E živote i sudbino kleta, da sam na vreme shvatio koliki sam potencijal, uz pravilnu ishranu i preparate sada bi moju pišaćku u supermarketima prodavali umesto Domestosa.
    ........................................................................................
    Šetam parkom jednog kišnog dana i vidim kako mi se pseće govno lagano približava... Polu-raspadnuto, smrad se više ne širi jer se zabajatilo, a male mrvice oko njega svedoče da postojano nestaje pretvarajući se u ništavilo. A nekada je bilo živa tvar... Odjednom me pogađa revolucionarna filozofska hipoteza - ŽIVOT NEMA SMISLA. Živimo u besmislenom haosu i svi ćemo se raspasti kao pseća govna. Istovremeno me pogađa osećaj goleme tuge što nisam pratio na časovima filozofije, sada bih garant bio u udžbenicima širom sveta... Jebi ga, nastavljam depresivan ali ponosan na sebe zamišljajući kako mi u dalekoj budućnosti iz jednorogove balege rekonstruišu misli, hvataju ovu o smislu života i puni poštovanja dižu mi spomenik istovremeno tužni što sam umro nezapažen u siromaštvu.
    .......................................................................................
    Žgoljavi klošar kopa po kontejneru i odjednom vadi ogromne bubrežnjače. Gleda ih par trenutaka, vadi nož iz pantalona i raskraja ih po sredini. Skida jaknu koju mu je Pera hirurg poklonio nakon što je "operisao" po naselju i nabavio sebi novu i navlači bubrežnjače, istovremeno provaljujući sa izrazom divljeg ushićenja na licu da je upravo sebi skrojio neku vrstu siledžijke. Prolazi pored vas šepureći se dok mu govnjiva fleka ukrašava predio grudnog koša i čujete ga:
    - "Jebote kako sam ekonomičan a istovremeno veoma inteligentan. Da nije ove sudbine klete što me alkoholu dade sad bih bio ministar ekonomije, da mi jebeš mater ako lažem... Odo' na pivo, zaslužio sam !"