Prijava
  1.    

    Goran iz Aleksandrovca

    Muško detence, roždeno u januaru, bilo gde, makar i na slami, neće biti spasilac i preporoditelj. Neće mu doći tri mudraca sa istoka, već tri pakosne orisnice, iliti suđaje. Krvavo i sluzavo, pašće na ponjavu iza vrata, u ruke bradavičave babuskare, kojoj je ime Divna. Imaće crnu kosu, na priliku duše. Nikakav znak budućnosti i pozvanja neće mu krasiti čelo, i ništa. U godini trinaestoj, koja je baksuzna, pašće, ali će ustati, i nakrivo hodati. U šesnaestoj ješće suze svoje sa hlebom, nauka radi. U sebi sažimaće žir, hrast i opet žir, zid, ciglu i mistriju, beden snage, i sam biće lisnato i granato drvo nad zemljom. I tecijaće mnogoplodno seme njegovo iz kojeg nastaju narodi i gradovi, bića lakog daha i svetle krvi, seni bez budućnosti, ako ne zaradi protivnosnu prokazu, koja se zove sifilis. Trpeće glad i siromaštvo, kao šugu, i zavideće sitome i bogatome Gavanu. Otići će u dalek grad, u tuđu zemlju, možda samo u mislima, i čeznuće za rodnim gadalukom. Biće cenjen među strancima, preziran međ svojima. Potomstvo će ga zaboraviti, kao lanjski sneg, i duša će mu samotna lutati praznim podnebesnim prostranstvima koja se zovu očaj i beznađe.

    - Koliko ih je koje se sada, tugo, valjaju u znoju kao guje u otrovu. Fuksa nekakva, od rođenja maljava, pijano hrče kraj mene budnoga, i sok joj izmeđ nogu, kapajući sa crvenkastomodrikastih usmina, smrdi na propast i smrt.
    - Spavaj Gorane jebo te Bog!

    Definicija je napisana za takmičenje Tvoja definicija zvuči poznato