Umetnik - svratiti u sobu umetnika je ući u poredak koji prosečan ljudski um ne može shvatiti pa ga identifikuje kao haos, jer njegov smrtnički um naprosto ne razume na kojim principima umetnik funkcioniše u svojoj viziji reda.
"Mogu da prespavam kod tebe ?"
"Pitaš me već peti put ove nedelje, zar nemaš svoju kuću možda ?"
"Ja svoju kuću delim sa Gospodarom Haosa, ćale mi je umetnik koji voli da se bavi temperama i akvarelima, njegova žena Gospodarica Haosa voli da se bavi skulpturom, a moj brat Vesnik Haosa voli da radi sa grafitima. Kuća mi liči na bojanku koju je radilo dete koje ima daltonizam. E, da tetka mi je luda za mačkama pa još i smrdi."
Prosječan srpski tinejdžer. Momak koji svoju sobu smatra za carstvo i sve što se nalazi u njoj je od neprocjenjive vrijednosti za njega. Svaka majica koja je bačena na pod može se porediti za crvenim tepihom preko kojeg su postavljeni zlatnici po kojima korača (krekeri, ili nekada krosani pojedeni do pola), njegov okrugli sto, za koji sjedaju vitezovi koji piju rujno vino i jedu pečeno pile golim rukama (najčešće se pije koka kola iz čaša sa stopicom i jedu pileći bataci koji su napravljeni i spakovani kao smoki). On rijetko kada napušta svoje odaje, osim naravno ako ga služavka (njegova majka) ne pozove na ručak, i zaprijeti mu da bi taj dan mogao da ide po imanju i šeta psa (ide napolje i čuva ovce, krave ili neku drugu živinu) u slučaju da ne sjede za sto sa njima.
- Milane gdje Marko, ajde zovi ga?
- Ma naš Gospodar Haosa je u svojim odajama, čeka da mu se javi djevojka na emesen pa tek onda može da nam se pridruži.
