Prijava
  1.    

    Govor u množini

    Jedina iritantnija pojava od persiranja sebi u vezi je govor u množini koji počinje onim da ona sada jede za dvoje. Nakon porođaja, pojava eskalira do takvih razmera da više ne postoji prijateljica, već je ona simbiotički objekat svoje bebe.
    Konfuzije koje nastaju kao posledica ovoga najčešće se odnose na priče o gasovima, kada se zapitate da li je moguće da vam prijateljica upravo priča o tome koliko je noćas prdela ili koje joj je boje govno. Zabune takođe može stvoriti i priča o sisanju, pogotovo ako krene rečenicom:" Znaš kako smo sinoć sisali, tata je bio ponosan na nas!"
    Moja teorija je da ova pojava nastaje kao majčin pokušaj da ubaci i sebe u priču, jer se sva pitanja obično odnose na dete.

    -Ej, kako si ti, šta ima?
    -Evo, MI smo noćas nešto slabo spavali, malo NAS muče gasovi..
    -Aha, pa eto..( u sebi razmišlja:"What the fuck?!"..)
    -Pa, da, a posle sam ja išla i kupila prelepe cipele sa visokom štiklom, ako se sećaš što sam ti pričala da želim...
    -Ma, dobro, to me ne zanima, nego kako je bebica?
    -Aaa, to..

    Poučena iskustvom, mlada majka se u razgovoru sa sledećom prijateljicom ispravlja:
    -..I posle SMO išlI i kupilI prelepe cipele sa visokom štiklom, kao što SMO ti rekli da želiMO..
    -Kupila si bebe cipele sa štiklom?!!
    -Ne, ne, to SMO kupilI za sebe..(u sebi razmišlja:"Jes, konačno sam ispričala nešto i o sebi!")