Prijava
  1.    

    Hajdučka krv

    Uglavnom, ti si za sve kriv. To što gasiš pikavce u tepih koji je nasledila od babe (nešto kao Emilija Popadić u "Boljem životu"), to što si okačio glavu divljeg vepra i mužjaka brdskog tetreba u spavaću sobu, to što si komšiji razbio šoferku jer ti je stao na parking zimus. Pa, ja njoj lepo kažem, nek' konj očisti sebi parking mesto, a ne ja da lopatam dva sata, a on gospodin samo priđe i ubode, da prostite. Nisam ja kriv što ne mogu da jedem blitvu, brokoli i artičoku (valjda se tako zove), volim bre brate, ja'njetinu, prasetinu, rodio sam se k'o mesojed, sisu sam tek video u pubertetu, majka nije 'tela da doji, pa me 'ranili pršutom. Ja iskreno, za sve to krivim moju 'ajdučku krv, nisam džabe u osmom razredu već nosio četredeset osam patiku. Nije to za zezanje.

    -Mala, ksss-ksss, Mala? Diž' se, jeb'o te ćaćin ćaća! Aham, nećeš?! Prc!
    -Aaaa, mentolu!!! Zašto si to uradio?! Ti si kreten jedan poremećeni!
    -Ćut' tu! 'Ajd naskoči na Klajverta jednom, a?! Jednom, dok te još uvek molim! Znaš da sam ujutru k'o vepar nerast, mogu des' puta!
    -Bože, sa kim ja živ... pa, ti definitivno nisi moguć! Neću, ne mogu, boli me glava, stomak, pupak i obrva!
    -Dobro, drž' se sad! Krećem u ofanzivu k'o vojskovođe u boju na Mišaru!
    -Aaaa, nemojjjjj!
    ...............
    -Uhhh, 'leb te jeb'o! Samo da izduvanim jednu, pa ćemo još jedared! Taman imam vremena dok ne krenem na posao. Danas ne moram da se tuširam, samo smo mi muški na poslu, žene dobile poštedu zbog ovog vražjeg praznika, što bi vi rekle osmog marta... uuuu, danas osmi mart! Ja zaboravio da ti kupim poklon! Evo uzmi mene u zamenu, nisam nešto lep, al' zato ne perem zube i pušim Bond stotku!
    -Aaaa, ne mogu da verujem koliko si samo odvratan, znači i jutro mi upropastiš... kako možeš sve tako? Jedeš, piješ, pušiš, seksualno si nezasit, ne pereš noge, ne koristiš kremu za ruke, grube ti kao šmirgla P100, možeš gelendere da šmirglaš, a ne moju kožu... baš si, aaaaa! Izludiš me, ali te ipak volim! A izludiš me tako... kako si takav?!
    -Mala, vid' 'vako... moj deda Milutin je bio hajduk, a potom jatak u penziji. Dobro, ne baš hajduk, malo kasnije je rođen, tako da nije stigao, ali garantujem da bi bio takav... Skrivao se u šumi, borio protiv vukova, vila, daždevnjaka, akrepa, drekavaca i okupatora. Jeo isključivo divljač i pio vino. Pušio duvan, a kad nije bilo, usled uzimanja harača od strane okupatora, pušio patrone za kuburu. Moj otac se malo izmetnuo na stranu, završio faks, zaposlio se, trenirao rukomet i odbojku, postao porodičan čovek, ali zato mu otišla prostata, očinji vid, kičma ga keca, pa razbija, piša na svakih petn'es' minuta. Ja sam zato povukao na dedu! 'Ajmo još jednom, pa da idem da se spremam za posao.
    -Bože, sa kim ja živim?! 'Ajde...