Prijava
   

Hajduk Stanko

Knjiga njegovog kafanskog visočanstva (jednog od mnogih) Janka Veselinovića, koja je (valjda još uvek) obavezna lektira, a čiji glavni lik je prikazan kao evergreen potpuna pozitiva i ideal svakog Srbina u bilo kom vremenu od 19. do 29. veka.
On je pošten, vredan, odan porodici, prijateljima i narodu, ali kada ga ti isti prijatelji grdno zajebu u životu, jer su želeli da mu otmu ribu, odlazi u hajduke, postaje ratoboran, neustrašiv, i sposoban da ubije Turčina na stotinak različitih načina (jer su, naravno, Turci sve zakuvali). Zapravo, to je najpre testirao na svom eks najboljem ortaku, Lazaru, koga nije znao kako će da liši života, pa mu je najpre pucao u leđa, da bi mu potom odsekao glavu. Posle se pridružio ustanku, učestvovao u Boju na Mišaru, a onda je pisac fast fowardovao priču na 1813. godinu i Stankovu smrt u Bici na Ravnju, gde je stradao hrabro pokušavši sa jedinicom svog pobratima da zaustavi Turke.

E, pa, prc!
Realnost je opet surova proza, koja se ne da odguslati. Da Stanko živi u nekom današnjem vremenu, verovatno bi ga jurili da ga strpaju u ćeliju sa laserskom zaštitom i najsavršenijim video nadzorom, a možda bi čak vratili i smrtnu kaznu zbog njega.
Jeste Stanko bio istorijski lik i hajduk, ali u šumu nije otišao jer su hteli da mu otmu ribu, već zato što je shvatio da će tako lakše doći do love. I nije plevio samo Turke, već i Srbe. Iako je učestvovao u Prvom srpskom ustanku, ubrzo se vratio svom pređašnjem zanatu (tj. plevljenju običnih ljudi, pre svega Srba), posle čega su ga ustaničke vlasti osudile na smrt, i jedini razlog zašto nije bio kraći za tintaru je bio upravo u tome što jeste bio kraći za tintaru, s tim što su ga ubili Turci dok se borio na Ravnju (tu se knjiga i istorija ponovo sreću).

Komentari

S obzirom da nam je istorija kurac i da je dobro napisano, zaslužen plus.

Mislim da znam tu knjigu napamet
+