Dječija zajebancija. Kažeš glasno "Hej" dok hodaš iza nekog, tačnije iza djevojaka koje najčešće ne poznaješ. One se okrenu, a ti nastaviš kao da njima nisi ništa rekao: "Hej mambo, mambo italiano...". Naravno, ovo nikada ne radiš sam, nego u društvu.
Bilo je to početkom novog milenijuma, jednog ljeta na Jadranu. Iako je to samo nevažna i besmislena igra pubertetlija, ostalo je u sjećanju i čini se puno vrijednijim od mnogih bitnih događaja iz prošlosti. Većina tih bitnih događaja se nikada bez razloga ne bude, dok ovaj nebitan, sam od sebe i ničim izazvan iskoči iz riznice sjećanja i diže se sve do sadašnjosti, povuče te minule dane kroz godine i učini prošlost tako živom i jasnom, kao da se to desilo juče.
U toj dječijoj igri smisao vidi samo nekoliko momaka, nekoliko prijatelja koji su davno otišli nekim svojim životnim putevima i sada su razdvojeni daljinom. Ali se okupe ponekad i popiju jednu-dvije za ona vesela i bezbrižna vremena, kada su se na vreloj plaži smijali, između ostalog, i uz refren pjesme nastale 50-ih godina prošlog vijeka: "Hej mambo, mambo italiano".
