Prijava
   

Hokejaš

Čilager sa štapom, kada zbog nečeg žuri.
Njegovo viđenje tog "žuriti" drastično se razlikuje od onoga kako to doživljava okolina. On svim silama nastoji da požuri, ali, kakve sile - takav i rezultat. Godine čine svoje, srce 'oće, al' dupe klokoće...

Šofer (pošto ih je sačekao koliko za dve dužine autobusa): Ajde, ajde, samo polako, nemojte sad, u finišu, sve da uprskate! (Njih dvojica pomažu jedan drugom da se popnu, mlataraju rukama na sve strane da se za bilo šta uhvate; gledaju majstora, hoće da mu zahvale, ali nemaju daha.) Dva sam semafora propustio zbog vas, i još bih, red je da vas ispoštujem kad se toliko trudite. I još im lepo ostavio i zadnja, i srednja, al jok, to tako naučeno još u Brozovo vreme: "ulaz samo na prednja vrata"! Alo bre, umro Ćopavi, umro Kardelj, još onomad, niko vam nije javio? Ajde, omladino, dva mesta za hokejaše, da mi se ne prostru tu po podu; posle da odgovaram ko za čoveka!

Komentari

Хвала, Козмо.
Ја сам мислио да смо нас двоје једини ранораниоци овде, али изгледа да има још неко :D)))

А ти ли си?!
Е, кад су први плусеви од таквих људи, нема шта да се секирам - има да изађе на добро!

nisam ja ranoranilac, sad idem da spavam

a za niktova bi ti rekla šta je u pitanju nego će da bude posle kosmo nagrdi onako krasnog čoveka

U Titino vrijeme, dok je Bog hodao po zemlji!

Dobri ljudi o zlu govoraše na jadnoga Nitkova potvoriše

Котзкитзе, бројтро. Благо мени у оваквом друштванцету од сабајле.
Козмо, онда да прескочимо небитне детаље, па да пишемо то његово -штаједаје - под "креативни немир"?

Blago mene eto moga kuma on će reći na mene je carstvo

mislim da njegovi postovi govore šta je uzrok kreativnog nemira ahahahaha

Ех, сад... Па добро, и ја имам клемпаве уши, па шта да радимо. Нико не може против себе и тих неких својих... хм... датости...

Прељепа дефиниција +

Хвала, добри свете.

Фина дефка..

Ето ти сад!!!
Немој овако нагло, да ме стрефи срчка, после да одговараш к'о за човека :)

Mora tako, da se iznedadi čovjek :)

Ali ne mogu da me banuju

Svako jutro, dok se montiram za bajs, zatičem isti prizor. Pripada grupi definisanih.
Hodaje je jaka reč za njega. I kretanje zvuči prebrzo.
Koristi dve štake, teško se oslanja na noge, trpi bolove...
Kiša, sneg, vetar...svejedno. Samo ga poledica sprečava da izmigolji iz gajbe i odgega se do obližnjeg bircuza. Spust traje 20-tak minuta, u pitanju je stotinak metara.

@Granon А како после назад узбрдо?