Prijava
  1.    

    I konj je fin pa ga jašu

    Ugledna devojka iz Kruga dvojke. Ima plave loknice i plave oči, uvek osmehnuta kao Toma kad mu nešto pričaju a on ne razume, zgodna, ali uopšte nije provokativno obučena već više kao Sloboda Mićalović Ćetković u onim retro serijama. Redovno se javlja komšijama, čak i onom ludom Zdravku što gaji gusenice u sandučetu i uvek je spremna da pomogne bilo kome u zgradi.
    Ako bi trebalo da se napravi poštanska markica koja bi simbolisala finoću, sigurno bi uzeli njen lik.

    Ipak, kada padne noć, princeza baca svoje insignije i oblači kostim Ketvumen spremna da se krvnički kresne sa Betmenom. Može i sa Robinom, bitno da ima akcije i oblačenja u super heroje. Posle se naravno prca i sa svim Marvelovim i Bonelijevim junacima, ali kakve to ima veze, ona je i dalje fina. I dalje će ustajati slepim trudnicama sa Kosova u autobusu i davati stare stvari deci ometonoj u razvoju bez roditelja. Jer - i konj je fin pa ga jašu.

    -Matori, kako se zove ona slatka plavušica lepršave kose što mi svaki put omami osmeh na moje momačko lice?
    -Koja bre?
    -Ma ona guzata što je uvek obučena kao moja sestra što ide u treći osnovne! S tim što se ona već šminka i ima profil na fejsu a ova jok.
    -Čekaj, otkud znaš da nema fejs kad ne znaš kako se zove?
    -Pa uzeo sam neku knjigu "Sva srpska muška i ženska imena" u šest tomova i kucao svako ime pa gledao da li će mi ona izaći, i zamisli, ništa!
    -Kako god, to ti je Jagoda Mališić, studira medicinu.
    -Oh kako je to humano! A i samo ime govori o njenoj slatkoći!
    -"Slatkoći"? Od koga si to pokupio, Ljubivoja Ršumovića?
    -Baš je cakana devojka...ima da je smuvam. Naravno, ako djevi ne bude bludno da uđe u intimnu vezu sa osobom suprotnog pola.
    -Djeva je već razdjevičena više puta nego majka devet Jugovića, ta je više kurčeva primila nego Beč cigana.
    -Ne govori tako, grešniče, za jedno tako fino biće kao što je ona!
    -Pa i konj je fin pa ga jašu! Devojka ima neke fetiše sa lekarskim mantilima i onim štapićima za grlo, pričao mi Borko, nije mesec dana mogao da sedne.