Prijava
  1.    

    I Kosovo i Evropa

    Najaktuelnija srpska samoobmana.
    Tradicionalno “neka bude što biti ne može” prepakovano u odoru ljigave dnevnopolitičke parole.

    Nudeći vešto projektovanu i savršeno tempiranu laž da je moguće ne prodati kosovski mit a kupiti ulaznicu za podelu mitskog zlatnog EU runa, promućurni strip junaci koji vladaju Srbijom vešto sebi kupuju vreme za još jedan krug samoubilačkog srpkog političkog ringišpila.

    U vremenu kada je Srbija doterala od Cara Dušana Silnog do duvara sadašnjeg bednog, kolektivni srpski duh, u ogromnom strahu da se suoči sa istinom da je sjebo sve što se sjebati dalo, postaje lak plen profesionalnim varalicama – političkim opsenarima koji, manipulišući tim strahom i duboko ukorenjenim srpskim šizofrenim i infantilnim crtama, nude ono što Srbinu treba: laž da ništa nije izgubljeno, da je i dalje moguće sve dobiti, da spasa nam ima i kad propasti hoćemo, da smo najači kad najteže je i da ćemo u zaustavnom vremenu očas posla nadoknaditi tih pet, šest golčića manjka, da je moguće pojesti oba plasta sena i ne crknuti od gladi kao Buridanove magare i da smo na samom kraju kraćeg lošeg perioda od stotinjak godinica i da eoni srpske renesanse samo što nisu ...
    Cijena, prava sitnica – glas na izborima.
    Ukoliko se logika, Ustav, realnost... ne slažu sa ovom utopijom - utoliko gore po njih.
    I tako se Sorabi i njihove vođe,u sreći i veselju spremaju da mučenu Srbijicu udaju za đuvegiju iz Brisela, onog istog koji joj nogu amputirao 1999., a koji će joj za svadbeni dar zlatne cipelice darivati. Nogu će joj, naravno, vratiti, a kao bonus daće nam i Augentalerovu. Nebo će se otvoriti, car će Lazo sa Fileom rujno vino piti, a Obilić rasparat' utrobu djeve Eštonove, sve na radost Tači barjaktara...

    Srpsko političko biće pod totalnom anestezijom ove bajke – snom mrtvijem spava.

    Buđenje iz bajke “i Kosovo i Evropa” u realnost “Nit Kosova nit Evrope” biće gadno. U pičku materinu gadno.
    Ko ga jebe – nije nam prvi put.

    Što voli Srbin sebe da laže, čudo jedno!
    Lakše mu da primi ladan kurac u vruće dupe nego da istinu u oči pogleda. Voli da misli da „još se nije rodio ko je Srbina zajebo“ pa takav neprejebiv očas umisli da ako on srdito kaže „ma šta kurac realnost, nataknem je na ovaj moj nadrealni“ da će se stvarnost povući postiđena i izjebana.
    Hoće Srbin i ženu i švalerku, I Mamon i Nomokanon, i da se jebe i da mu ne uđe, i platu i da ne radi, i da klinke jebe i da nevinu ženi, i Ratka Kandića i Natašu Mladić, i da potroši i da mu ostane, I da jebe kadinicu i da kadiji piše molbu da bude zamenik sudije i tužioca, i Agape i Farmu, i Tita i Dražu, i da se ne muči i da nauči, i Slavu i Partiju, i da se ne bori i da pobedi, i Svetog Savu i Satana Panonskog, i da pretekne i da slavno pogine, i Ruse i Pruse, i azil za pse i svinjokolj, i Legiju i Zorana, i rat i pakt sa Nato paktom, i 1244 i 1389, i Silvanu i Nirvanu, i na istok i na zapad na sever i jug , i Kosovo i Evropu...

    A šta ako uspemo, ako bude što biti ne može? U Londonu muk, jebo te...

  2.    

    I Kosovo i Evropa

    Sve više prisutan izraz na političkoj sceni Srbije koji pobija onu staru narodnu: ne možeš imati i jare i pare.
    Da sad ne mlatim praznu slamu, svi se dobro sećamo šta su pričali - ''Ni po koju cenu ne damo Kosovo, Kosovo je naše, te je srce Srbije, prvi manastiri su tamo dole izgrađeni... ''
    I sad ide ista priča ali u drugom pravcu - ''Jeste Kosovo i dalje naše ali Srbija mora da gleda napred, u budućnost. Nikada ga nećemo dati i branićemo ga modernim demokratskim metodama. Evropska Unija jedva čeka da investira kod nas a to znači, nova radna mesta i veće plate...''
    Na svu sreću, narod nije toliko glup kao što oni misle. Naše umotvorine su bez presedana.

    - Gospodine ministre, ako sam Vas dobro razumela, Vi tvrdite da će građani ove zemlje mnogo bolje živeti nakon ulaska u evropsku uniju?
    - Tako je. Više prepreka nema, Kosovo je i dalje naše samo…
    - Trenutak, imamo nekog na vezi. Halo, ko je sa nama?
    - Dobro veče, zovem iz Pukovac i glasam za predlog broj tri, đipanje u Briselu, i hteo bih da pitam Vašeg gosta: Kako te bre nije sramota da pričaš sa Tačij… :tu-tu, tu-tu:
    - Na ovakva pitanja ne želim da odgovaram. Samo ja znam koliko je teško pregovarati za svoju zemlju. Verujte mi da tri noći nisam oka sklopio. Ponavljam, Kosovo je i dalje naše.
    - Ma da, verujem. Nego, imam i ja jedno pitanje za Vas kao običan građanin. Šta će nama Evropa kada mi i jesmo u Evropi?
    - Sledeće pitanje!:hladan znoj je počeo da se sliva sa čela, kravata postaje tesna, oči se kolače:
    - Ja Vas molim da mi odgovorite!
    - More, jeb'o te Velja Ilić u te pikljave noge! Mene si našla da jebeš... mali, gasi ta govna!

  3.    

    I Kosovo i Evropa

    Savremena formulacija starog narodnog izraza "i jare i pare", s tim što ima malo snažnije značenje, jer je za očekivati da se na kraju ne dobije ni jedno ni drugo.

    A: Brate, što je Šomi onako smoren?
    B: Ma, pusti ga, ispušio je kod one ribe koju je muvao pola godine. Taman je pristala da izađe s njim, ali je on kreten probao isto veče i da je opali.
    A: E, jebi ga. Kad hoće i Kosovo i Evropu, naravno da će da pojede govno...