Fraza korištena u situaciji kada nagovarate roditelje da vas puste napolje jer je prelep dan.
Ćale, kevo... Odo malo do parkića sa bagrom, doći ću do ručka...
Ćale: Ćut, marš u sobu i uzmi knjigu stoko lijena... Ma daću ja tebe u zanatlije, a ne krv da mi piješ i živce glođeš...
Daj ćale... Kevo, i nebo silazi u grad danas, pogledaj napolje - nigdje oblaka, a vi me tjerate da se zatvorim u onu rupu... Neće knjiga nigdje pobjeći.
Keva: Pusti ti ćaleta, srce mamino... Idi, slobodno. Ali dođi na ručak obavezno, sarme su.
Kevo, BRAT si! Palim...
