Prijava
  1.    

    I nekršteni da se krste

    Naš narod je poznat po tome što se krsti za svaku začuđujuću pojavu. Dobro, ne svi Srbi, daleko od toga, ali veliki deo naroda to praktikuje. Sve je to praćeno rečima "iju", "pu pu", sa brzim kršćenjem (tri puta, naravno).

    Napredniji oblik toga, odnosno, još veće isčuđavanje (kada nas nešto baš zaprepati/začudi/na čudan način obraduje) je kršćenje praćeno rečima "da se krstim i levom i desnom". Pošto se hrišćanski svet krsti desnom rukom, onda shvatate da je ta izjava data pod utiskom nečega zaista nesvakodnevnog.

    Najnapredniji oblik začuđavanja je "da se i nekršteni krste" odnosno, da čak i nekrštene osobe (ateisti ili vernici koji nisu kršteni) ne mogu ostati ravnodušne na ono čemu su upravo bile svedoci.

    Ne najbolji, ali jedan od boljih primera je proteklo SP u fudbalu. Ako računamo i tekmu sa Obalom Slonovače 2006. u Nemačkoj, shvatićemo da je naša reprezentacija u 3 utakmice zaredom protivnicima poklonila ukupno 4 penala. Još je bizarnije što su sva 4 penala "napravljena" igranjem rukom igrača koji su očigledno oduvek imali potajnu želju da budu golmani. Da, definitivno se tada i kod najtvrdokornijih ateista javlja želja da se prekste, jer suočavanje sa takvim činjenicama zaista deluje zaprepašćujuće.