Papirološka formulacija iz dokumenata i slično, a koja je ušla u govorni jezik. U svakom slučaju, služi da bi se neka bitna brojka naglasila ili potvrdila van svake zabune jer može zvučati i neverovatno. U pisanom obliku, odmah posle cifre se otvori zagrada, napiše se bukvalno "i slovima", ture se dve tačke i onda furaš da pišeš, pogodili ste, slovima.
U govornom delu, odmah pošto prvi put izgovorite brojku, kažete "i slovima" i ponovo izgovorite brojku uz naglašavanje.
Mislim, videli i čuli ste tako nešto doosad bar 1000 (i slovima: hiljadu) puta...
- Tako, gospodine... Izvolite menicu, napišite cifru sami, tu... E, sad, ovde pored i slovima...
....................................
- Kako bilo na roditeljskom, mužu?
- Fino. Onaj tvoj mamlaz ima devet, i slovima: DEVET kečeva, pa ono, mislim...
....................................
- Je l' nam se to vratilo dete? I što si besan, mužu?
- Jeste. Ženo, daj pušku!
- Kuku mene!!! Šta bi?!
- Pa eto, kukaš da sam zatucan, ne mož' ćera od mene da diše, zanovetam bezveze kakve momke dovodi, da dam ovome šansu i budem prijatan...
- I jesi bio. Seli ste, lepo se ispričali, ispoštovao si ga, skrenuo mu pažnju k'o da si mu otac i on je obećao i kad će da se vrate, i u kakvom stanju sa dočeka...
- E pa, eto! 'Ajde što kasne sedam, i slovima: SEDAM sati, što je pijan i ko zna na čemu još, što se tri, i slovim: TRI puta izbljuvao na tepih, već ona što nam je vratio uopšte nije naša ćera, Boga pitaj koja je!