Prijava
  1.    

    Ide nekako

    Ne ide nikako.

    I kada ga poteramo brekće k'o Dajc u leru i više ide unazad nego unapred. No dobro, jebeš mu mater, nećemo da furamo "država duradi nešto" zonfa. Gulićemo dalje, pognućemo glavu, grebaćemo rukama i nogama pa kad krene, krene. Nema odustajanja jer kao što Čerčil reče:

    "Pobeda po svaku cenu,
    Pobeda uprkos svim strahovima,
    Pobeda koliko god dug i težak put bio,
    Jer bez pobede, nema opstanka."

    Nema odustajanja pičko, život nije komunistička utopija već kapitalistička kurva koja i na kristal metu ne daje ništa džabe, i kao takva veoma je surova ali i pravedna. Opstanak najboljeg dok će kljakave ovce da pojedu kurjaci, kao što je i red.

    Sada, mogao bih ovde da udenem neki motivacioni govor, tipa samo napred, ne predaj se i slične pizdarije, ali tako bih ispatetisao defku i upropastio koncept, tako da ću samo da kažem, čitaoče, sve je na tebi. I potrudićeš se, zar ne?

    - E des' Živojine, čujem izgorela ti kuća jeboteživot? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.

    . . .

    - E des' Živojine, čujem izgubio si posao? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.

    . . .

    - E des' Živojine, čujem slomio si ruku? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.

    . . .

    - E des' Živojine, čujem napravio si novu kuću? Priča se da je lepša nego stara. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.
    . . .

    - E des' Živojine, čujem otvorio si sopstveni biznis? Svaka čast. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.

    . . .

    - E des' Živojine, čujem trudna ti žena opet? Čestitam. Inače, kako ide?

    - Eto, ide nekako.

  2.    

    Ide nekako

    Egzistencijalna fraza, otprilike na tromeđi izraza: "ne pitaj", "ne žalim se" i "jebiga, ide, ko što vidiš".
    Odražava otpor sudbine prema proticanju života, neophodnost stalnog kretanja prema Heraklitovom učenju ("sve teče, dok se ne popije"), a služi i kao sredstvo protiv baksuzluka. Jer, ne valja se mnogo ni hvaliti, posle sve ume da se kompenzuje nekom štetom, uglavnom u vidu grebanja bližnjih.

    2011.
    - Gospodine premijeru, šta je sa nezaposlenošću?
    - Znači, očekujemo strane investicije i otvaranje 15000 radnih mesta.
    - A rešavanje problema Kosova?
    - Ide nekako. Naredno pitanje.
    2012.
    - Gospodine premijeru, kako ćete rešiti problem nezaposlenosti?
    - Očekujemo velike strane investicije i otvaranje 20000 radnih mesta.
    - A šta je sa Kosovom?
    - Ide nekako.
    2013.
    - Gospodine premijeru, a nezaposlenost?
    - Očekujemo enormne strane investicije i otvaranje 25000 radnih mesta.
    - A Kosovo?
    - Ode nekako. Naredno pitanje.
    *
    -‘De si, Sizife, kako ide?
    - Ide nekako, da ne kažem: gura se.
    - Nemoj da zafrkavaš, pun si ko brod, čujem da non-stop valjaš neko kamenje po ‘Olandiji! Daj rođi jedno draguljče, da se skućim malo, šta si se stis’o!
    - Čekaj, bre rođo, kako beše ona tvoja omiljena pesma?
    - "Neću, neću, dijamante"?
    - Šahmat, ‘aj sad hvataj štraftu, grebatoru, stižu mi rabini sa rubinima.