Ne radi se ovdje o velikim gradovima, gdje se zna kakav takav red tj. pješaci znaju da budu stoka neopjevana pa nit' vide, nit' hoće da vide. Jedan turio one džidže uuvo, drugi gleda kakvo je vrijeme, baba zinula u ceker, onaj drka ajfon...Svako fura svoj fazon. Tada i vozači malo više paze na crveno, osim tatinih i maminih žgadijaša. Bato, u malim gradićima, varošima, kasabicama, gdje imaš dvije, eventualno četiri zebre u tragovima, gdje semafor čeka odobrenje za urbanističku saglasnost od 1973., zna se red! Prednost ima baja u askoni, ili golfu. Zato i jeste baja, a ti sirotinja, jer pješačiš. U malim gradićima se uči pravilo gledanja lijevo-desno prije nego što pređeš ulicu dok se ne oženiš, a i onda te ćaća ponekad opomene, jer, tako je poginuo taj i taj. Ipak, diskaveri, nacionalna geografija, ponekad i domaće televizije, uče motorizovanu malograđanštinu da ponekad stanu na pješačkom prelazu, da puste pješake.... Nuspojava je tragikomična. Dok ljomber u askoni, lijevim laktom maltene izbačenim u drugu traku kroz pendžer, polako staje, uz škripu dotrajalih kočnica i smrad lože iz auspuha, on, skidajući kineske rejbanovke, lovi tvoj pogled, tražeći zahvalnost za to što je stao, što te nije zgazio. Ti, jadan, pogleda uhvaćenog buljavim očima krezavog vozača, cimaš glavom, staloženo, u znak poštovanja, respekta, užurbano prelaziš na drugu stranu uz "Jebem te živote"!
- Moraću da sebi nabavim jedan rejban za prelaske ulica, pa nek je i za pet evra.
