Prijava
  1.    

    Invalid za život

    Živela tetka u Nemačkoj, baka, deka, mama i tata. Zašto da radim kada 5. i 25. legne neka plata, ili penzija, ili čestitka iz Nemačke? Za kafu i kafanu ću imati. Profesori me mrze, pa u srednjoj jedva krpim za tri, a i ako upišem fakultet, plan mi je da dobro proživim najbolje godine, jer možda sutra umrem i i dalje me profesori mrze, jer je prošlo tri godine, a ja sam jedva upisao drugu godinu. Kad konačno završim, država mi je kriva što mi je 10 godina plaćala subvenciju za prevoz, menzu, smeštaj... Moji se upokoje; ja nasledim kuću i nešto imovine na selu. Da bih nastavio da živim kako sam navikao, polako prodajem jedno po jedno, jer do sada nisam radio- ne znam ništa da radim, a sramota me da počnem od nule, jer nisam ja učio fakultet da bih prao čaše u kafiću. Kad sve rasprodam, shvatim neke stvari. I dalje nije kasno. UVEK IMA VREMENA ZA NOV POČETAK. ,,Jedini posao, koji se počinje sa vrha, je kopanje rake"