Nedavno je umrla 98 godišnja gospođa Irena Sendler.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata dobila je dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater/stručnjak za odvode.
Iza svega je imala jedan skriveni motiv ...
Budući je bila Njemica, znala je šta nacisti planiraju sa Jevrejima.
Irena je na dnu svoje torbe za alat koju je nosila, kradomice iznosila malu djecu. U svom automobilu imala je vreću od grubog platna za veću djecu.
Imala je i psa koji je bio izvježban da laje kada bi je njemački vojnici puštali unutra i van iz geta.
Njegovo je lajanje pokrivalo plač djece. Vojnici, naravno, nisu ništa htjeli psu.
Za vrijeme dok je tamo radila i načinom na koji je radila, uspjela je izvući 2500 djece.
Ipak su ju uhvatili te su joj slomili obje ruke i noge i žestoko su je pretukli.
Irena je sačuvala zapis s imenima sve djece koju je prokrijumčarila vani, držeći ga u staklenom peharu ispod drveta u svom dvorištu koje je kasnije izgorjelo. Nakon rata pokušala je pronaći bilo koje od roditelja koji su možebiti preživjeli i ujediniti porodicu.
Većina ih je, na žalost, bila ugušena gasom, pa su djeca kojima je pomogla smještena po porodicama ili su usvojena.
Pretrošle godine, Irena je nominovana za Nobelovu nagradu...
Izgubila ju je. Pobijedio je Al Gore, načinivši film o globalnom zagrijavanju.
