Prijava
  1.    

    Istumbati

    Pozabaviti se mentalnim čalaprckanjem iole plitkog sagovornika. Gospodski, da ne kažem evropski, stavljati do znanja usled mogućstva probojnosti isuviše tanke lobanje istog.

    - Gospodine, šta vi čekate?
    - Čekam direktorku ovog rugla od škole.
    - A šta će vam? Imate zakazano?
    - Nemam. Došao sam iznenada da uhvatim kučku nespremnu. Ona će mog jedinca da isteruje iz škole. A znate zašto?
    - Ne, ne, nastavite.
    - Pušili su u toaletu sa drugaricom. On cigaretu, a ona njemu. Pa šta? I to je za ljude.
    - Da, da... Ni meni nije jasno. Izašla deca sa časa na puš pauzu. Šta je loše u tome, zaboga.
    - O tome vam pričam. Čuo sam ja da ona izbegava razgovor sa roditeljima jer nema dovoljno dobre argumente.
    - Pa da, priča se. I ja sam čula. Pa gospodine, malo je žena priglupa. Nismo svi civilizovani niti možemo da budemo. Šta ste vi po profesiji?
    - Sakupljač sekundarnih sirovina.
    - Pretpostavila sam, vidi se da umete sa ljudima.
    - Moj sin je jedno mirno i povučeno dete, na oca, odnosno mene.
    - Da se primetiti. Zbog toga je i u učionici pre mesec dana polomio nos drugaru iz klupe.
    - Mogao je umesto toga...
    - Znam, znam! Mogao je ruku da mu polomi, ali je bio priseban pa se skoncentrisao na nos.
    - Savesno dete.
    - Jašta.
    - I gde je ta babaroga, čekam je već pola sata ovde isped kancelarije. Da joj ja kažem par stvari...
    - Već jeste. Nema više potrebe da razgovorom. Bilo mi je zadovoljstvo.