Prijava
  1.    

    Izbjeglica

    Problem malih sredina. Jednom izbjegli zbog rata i uvijek ostali izbjeglice. Iako u novim krajevima žive po 16 i kusur godina za domorodačko lokal-patriotsko stanovništvo oni su bili i ostali izbjeglice. Nekima su djeca rođena u novom mjestu i već su dobrano srednjoškolci, ali su etiketirani kao izbjeglice i takvi su i ostali. Naravno, izbjeglice se po prirodi stvari znaju bolje snaći od ovih domaćih pa se prema njima stvara jedan opšti sveprisutni animozitet, koji naravno biva na isti način uzvraćen. Kafanske tuče i zapošljavanja po izbjeg-patriotskoj liniji su sasvim regularna pojava.

    -Sine ima li kakvih cura?
    -Ima bako koliko hoćeš.
    -Ima li ijedna tvoja?
    -Ima jedna Dejana?
    -Mašala! Čija je?
    -Ma ne znaš ti njene.
    -Čija? Kaži baki.
    -Ma njeni su iz Jajca.
    -Šta!? Izbjeglice?! Mani se ti toga, nađi ti neku našu.

  2.    

    Izbjeglica

    Osoba koja nema bicikl.

    Moj komšija, mali Dražen (4 god.), vozio bicikl i zamoli ga čovijek poznih godina da da bicikl njegovom unuku da se malo provoza. Kada se mali usprotivio, čovijek mu reče: "Sinko, znaš ti da je moj unuk izbjeglica. A znaš li ti šta je izbjeglica?"
    Na to će mu Dražen otresito: "Znam, to je čovijek koji nema bicikl!"

  3.    

    Izbjeglica

    Onaj član društva koji uvijek vješto izbjegava plaćanje runde u kafiću.

    Kad se bliži njegov red da zove konobara, obično se sjeti nečeg neizbježnog što mora obaviti i brižno nestane.