Prijava
  1.    

    Izbori 1388.

    Istorijat demokratskih izbora u Srbiji bi morao da izgleda 'vako.

    ''Bože mili čuda velikoga, 
    Podiže se kuka i motika, 
    Da izglasa sebi novog cara. 
    Jal vazala Vuka Brankovića, 
    Jal pijanog Miloš Obilića, 
    Jali starog, dobrog Knez-Lazara. 
    Sjatilo se srpstvo vaskoliko 
    Na Kosovu polju neravnome 
    Da počuje duel kandidata.

    Pak govori Vuče Brankoviću: 
    ''Braćo draga olovke u šake, 
    Rešiću vas ja dileme svake. 
    Sa Turcima savez sočinjeti 
    Uvoz-izvoz tako poćerati. 
    Đe ovaca, i vuci su siti. 
    Uzmeš Islam, ništa neće biti.''

    Replicira Miloš Obiliću: 
    ''Ne budali Vuče Brankoviću, 
    Jali si se bunika najeo, 
    Te govoriš takve nebuloze? 
    Dok je mene i na meni glave, 
    Srbija se saginjati neće. 
    No vi, braćo, mene izglasajte! 
    Život ću vam lasnim sočinjeti, 
    Svoj na svome Srbalji će biti.''

    Al besedi stari Knez-Lazare: 
    ''Popio si, dobri moj Miloše, 
    Kanda vino tebi čini loše? 
    Biračko je telo vretenasto, 
    Za koitus ti nisi dorast'o. 
    Buzdovane povadimo naše, 
    Da nam sišu i age i paše! 
    Meni glasak vi od srca dajte, 
    Videćete svakojake vajde. 
    U Milice duge trepavice, 
    Blajva dade, Kosovo ne dade!''

    Prebrojaše posle prvog kruga, 
    Vuk je prvi, a Milica druga. 
    Kad je bilo oko drugog kruga, 
    doseti se Lazare iz cuga. 
    Pak govori kršnom Obiliću: 
    ''Oj Miloše, dobri pobratime, 
    Neko reče krava ima vime. 
    Ima vime i moja Milica, 
    Đe je vime, onđe je i pica. 
    Arči, Šomi, nimalo ne žali, 
    Da bi tvoji meni glasa dali. 
    U savez ću radije sa tobom, 
    No Srbina načinjeti robom!''

    Tako Lazo postade ti care, 
    Za ministre uze gospodare. 
    Miloš dobi resorstvo od MUP-a
    Još podugo on Milicu šupa.
    Kad je Turčin krenuo na silu, 
    Lazar viče Ravijojlu vilu: 
    ''Aoj vilo, turim ti ga jako, 
    Kako Turke da izgonim lako? 
    Brankoviću Vuče je sa njima, 
    A Milica od Miloša prima.''

    Odgovara Ravijojla vila: 
    ''Nisam kurva, nit' sam ikad bila. 
    No ti šjedi, lepo popi' vino, 
    Pusti Turke, proći će i njino. 
    Pe-šes' vjeki očas posla prođe, 
    Sloboda će Srbinu da dođe.''

    Lepo reče Ravijojla vila, 
    Sve pogodi, u pravu je bila. 
    Brzo prođe, te dođe Slobodan, 
    Za šest vjeki, opet na Vidovdan. 
    Tek od tada, nama spasa nema, 
    Srbija se za pod krušku sprema.''