Posledica dobre rakije zadušnice na srpskim sahranama.
Obično se ljudi strpe dok kukavca ne posade u zemlju, a posle toga se opjane kao ćurke, pa moraju da ih nose kući.
- Au kako me boli glava. Metar oko nje me boli. Sjećam se da sam izjavio saučešće Žikinoj ženi i to je to...
- Bravo. Prvo - žao mi je što sam ti drug. Obrukao si me za života. Drugo - jesi, izjavio si saučeščće ženi, ali si je posle spopadao, raspitivao se koliki je Žiki bio, i da je šteta što sad ne možete da ga mjerite. Treće, ništa manje bitno, povratio si u vijenac koji sam donio uz izgovor da je sada ljepši i da Žika svejedno ne vidi kakvo mu je cvijeće. Četvrto - ne nazdravlja se na saranama. NE KUCA SE ČAŠAMA. Ljudi plaču jer im je žao Žike, ne zato što si ih ti oduševio forama o Čak Norisu.
- Au.
