Prijava
  1.    

    Jurij Gagarin

    Lik koji je pre 50 i kusur godina negde u dubini kazahstanske pustinje seo na 350.000 kilograma gvožđa i raznih visoko-eksplozivnih materija proizvedenih po raznim pripizdinama Sibira i na tome svemu 'ladno odleteo u kosmos, umesto da prema svim očekivanjima mrskog zapada lepo i elegantno odmah eksplodira tu na licu mesta.

    Nije imao bilo kakav upravljač na tom svom Vostoku 1.
    Drugovi rukovodioci leta iz svemirskog centra u Bajkonuru su mu ga zaključali, jer nisu imali pojma kako će bestežinsko stanje uopšte i da deluje na mozak i telo homo sapiensa.
    Doduše, ostavljena je opcija da može da mu se i otključa, ali samo u situaciji kada je već očigledno da će drug Jurij orden Heroja SSSR-a da dobije posthumno.

    Svima je poznat samo kao prvi čovek u svemiru, mada ima i još dve veoma bitne pionirske uloge.

    Vlasnik je prvih reči izgovorenih iz kosmosa , koje očigledno niko zadužen za propagandu nije smišljao kao kolegama Amerikancima one filozofske izjave, o malim koracima za čoveka a velikim za čovečanstvo.
    Gagarinovo "Poehali!" u slobodnom prevodu je nešto najbliže do „Vozi Miško!“ ili čak možda i "’Ajmo, jebiga!"(sudeći po intonaciji glasa).

    Takođe, on je neko zbog koga se začula i prva muzika u kosmosu.
    Ta, njegova omiljena melodija, „Podmoskovnыe Večera“ mu je sa radija puštena negde oko polovine tog leta od 108 minuta, verovatno da ga malo smiri i odvrati od misli na to kako će da bude živ izdinstan pri ulasku u atmosferu, zato što je možda neki pijani komsomolac u tajnoj fabrici još tajnijeg grada Krasnojarsk-26 zaboravio da lepo ošmirgla zakivke na kapsuli.

    Bilo kako bilo, prvo što je beskrajni i prastari svemir čuo od samog svog nastanka naovamo, bio je neki razgovor na ruskom jeziku, pun cifri i podataka, a za manje od sata je zasvirala i prva muzika u njegovim prostranstvima.
    Bila je to pesma koja je počinjala nostalgičnim zvucima takozvane male ruske harmonike, a malo zatim se začuo i glas Zaslužnog narodnog umetnika SSSR-a, druga Vladimira Konstantinoviča Trošina:
    ♪♫ "Ne slыšnы v sadu daže šorohi,
    Vse zdesь zamerlo do utra.
    Esli b znali vы, kak mne dorogi
    Podmoskovnыe večera...."
    ♪♫♪♫
    ...........