Jedno od onih pitanja koje utiče na stabilnost vašeg nervnog sistema. Isprva ga ne shvatate ozbiljno, mladi ste, nije vam vreme...ali, kako starite, ovo pitanje poprima drugačiju notu i više vam (ako vam je ikada i bilo) nije zanimljivo. Diže vam se kosa svaki put kad ga čujete i imate ogromnu želju da opaučite svakog ko ga izgovara.
Niste spremni. Nezreli ste. Ili možda niste pronašli ljubav svog života. Možda vas je juče baš "srodna" duša ostavila i ne znate sada ni šta ćete ni kako - a oni i dalje postavljaju TO pitanje! Ne prestaju i ne prestaju! Vrše pritisak! Pitanja i pitanja celoga života.
Još nemate tri godine, a oni počeli - "Imaš li devojku/momka u vrtiću?"
Krećeš u školu - "Kakav si đak? Jesi odličan? Nisi?"
Druga godina faksa - "Jesi dao sve ispite u roku?"
Poslednja godina faksa - "Koliko ti je ostalo do kraja?"
A onda...
- "Jesi našao posao?"
- "Je l' tražiš posao?"
- "Ti još tražiš posao?"
i, naravno, - "A kad ćemo da te udajemo/ženimo?" I uz to često šlag - "Pa, vreme ti je! Šta se buniš?!"
Aman više!Vidi ovako. Muvajte se. Položite ispite. Završite faks. Tražite posao. Radite. Udajte se. Ženite se. Rađajte decu. I razvodite. I ostavite druge da ŽIVE!