Prijava
  1.    

    Kad istorija obrne drugi krug a mi svi još živi

    To je ona situacija kad shvatiš da su tvoja znanja iz topografije krhka, i da je došlo novo vreme, tj. da se vratilo staro.

    Baba: Ajde sine da mi odeš do krojačice, dogovorile smo se da mi zameni dugmad na kostimu, dobar kostim ali mi pootpadala dugmad...
    Borko: Važi, baba, gde ti je krojačica, baš sad idem u igraonicu?
    Baba: U Kneginje Zorke, tamo na raskrsnici sa...
    Borko: Koja ti je to ulica, baba, gde je to?
    Baba: Pa ona, sine, što ide od Bulevara Kralja Aleksandra...
    Borko: Koji je to bulevar?
    Baba: Pa onaj gde je Skupština, sa konjima, sine, šta je tebi, jesi opet pio ona tvoja pića u konzervama?
    Borko: A... Bulevar revolucije... dobro, i gde dalje?
    Baba: Pa ideš desno kod Metropola, do Makenzijeve...
    Borko: Kakva Makenzijeva?
    Baba: Ma to je ona što ide od Slavije na gore, prema Čuburi...
    Borko: Aha... Maršala Tolbuhina... a ova tvoja je Ivana Milutinovića, sad shvatam!
    Baba: Ne znam ja ko ti je taj Milutinović...
    Borko: Ne znam ni ja, baba, ko je ta tvoja kneginja... ja sam naučio ovako, nemoj sad da mi izmišljaš neka nova imena!
    Baba: I ja kad sam učila, Borko, to je bila kneginja... pa je tvoj otac sa njegovima to menjao, pa se evo vratilo!
    Borko (ljubi babu i uzima kesu sa kostimom): Baba, dožive ti da se svet vrati na tvoje! Ako, baba, ako...
    Baba: Pazi, sine, da ti ne poispada dugmad, nemoj da tumbaš tu kesu...