Prijava
  1.    

    Kad ne ubi čo'eka

    Komentar na iritantnost određene osobe koja čim progovori izaziva škrgutanje zuba, igranje očnih živaca, stiskanje pesnice u cilju zadavanja bolnog udarca, te na kraju smišljanja raznih načina ubijanja ovog posve iritantnog bića. Sve vrijeme dok pametuje, iritantno biće nije svjesno da je uhvatilo bika za jajca.
    Oni koj podlegnu iskušenju, puste paru te smrskaju glavu iritirajućem izvoru zvuka, izbijajući mu višak stolarije iz glave (u stvari, svu stolariju) i završe... Pa, zna se gdje. Sa druge strane, oni koji ipak imaju određeni stepen samokontrole, izbroje do deset, sačekaju da pošast ode, te duboko uzdahnu pa izdahnu. Onda izgovore rečenicu iz naslova, pa se vrate uobičajenim poslovima, ponekad bacajući o zid prvo što im dođe pod ruku. Tek da se malo oslobode bijesa.

    Utorak. Lokacija: Kafana u Istočnoj Bosni
    Radovan: JEBEM LI MU SUNCE ŽARENO DA MU NE JEBEM!
    Mirko: Alo, Radovane, smiri živce, popij nešto, diši čovječe. Ko ti drm'o kavez?
    Radovan: Ma onaj ćok, Milisav. Doš'o mi u radionicu i počeo da filozofira nešta. Kao "Neću bukvu, oću 'rast, neću 'rast oću bukvu..." Jebem ga neodlučna, iznerviro me... UH! Kad ne ubi čo'eka.
    Mirko: Polako Radovane, pa...
    Radovan: Pa kud meni da zapadne onakav ters? Joj, kud ga ne odalamih letvom... Odo sad da mu nešto kažem.
    Mirko: Vidim ja biće "Martin pisao, Tarantino režirao". Aj, ako ćeš baš da ga biješ, nemoj puno. Nek pusti krv i mani ga se, skontaće.